Pretvorba A.P. U A.P.

Postoje riječi koje izbjegavam. Riječi koje su mi antipatične, koje u meni asociraju svašta. Evo, jedna obična riječ: poduzetnica. Pri samoj pomisli da mi je kćerka ne daj Bože poduzetnica, ja bih odmah uzeo pištolu i pucao si u glavu, a prije toga bih se pitao u čemu sam kao roditelj pogriješio. Svjestan sam da tim svojim stavom nanosim veliku štetu mnogim ženama koje se bave poduzetništvom. A opet, ko ih jebe. Jer su šutile kad je počelo. Sad se korištenje riječi poduzetnica donekle smanjilo, sad su postale influencerice.

Jerbo, nepravdu su im nanosili razni portali desetljećima sve one za koje smo svi znali da su samo prostitutke, šojke, fufe, eskortuše, jebačice za lovu, ali i svodnice, nazivali poduzetnicama. Pa onda uz članak o poduzetnici nekoliko slika koje kao da su slikane na ginekološkom pregledu. O nekoj jadnoj vlasnici male firme koja se bori s likvidnošću, nesigurnošću opstanka firme, nedostatkom stručne radne snage, ne piše se. Jer nije spremna poduzeti ništa u vezi ginekološkog slikanja, za razliko od onih koje su spremne poduzeti bilo što da se o njima piše kao poduzetnicama.

Ne volim niti riječi iskomunicirati, ne volim niti riječ potrebit. Posebno sam alergičan na one koji govore potrebit. Jer me podsjećaju na cijeli niz političara čiji mi likovi iskoče pred očima kad čujem potrebit.

Pa mi se pred očima pojavi cijeli klub zastupnika Domovinskog pokreta, pa pola Vlade Andreja Plenkovića, velika većina saborskih zastupnika, svi oni su u oskudici morala, znanja, ali onog običnog elementarnog znanja, o nekom stručnijem znanju ne bih se usudio ni razmišljati jer presloženo je to za njihov intelektualni nivo.

Oni su potrebiti znanja, pameti, morala.

Na primjer:

Nije potrebito konačno donijeti presudu cijeloj armiji ministara iz Vlada Andreja Plenkovića koji čekaju suđenja koja nikako početak.

Nego:

Potrebno je konačno donijeti presudu cijeloj armiji ministara iz Vlada Andreja Plenkovića koji čekaju suđenja koja nikako početak.

Kao što ne volim neke riječi, ne volim ni neke ljude. Ljude koji nemaju stav. Stav se naravno može mijenjati, ali brate, kad napraviš puni krug, malo je previše.

Prezirem recimo, Matu Arlovića iz razloga pravljenja kruga. Kao student nisam volio Zdravka Tomca, jerbo su me na nekoliko ispita na Ekonomiji prcali s pitanjima iz knjige Tražio sam crvenu nit, Jakova Blaževića, koji je jadan potpisan kao autor, a s autorstvom veze nema, osim što je bio šef Zdravku Tomcu koji je knjigu napisao. Komunistički satrap postao je veliki vjernik, a sve prema trenutnim okolnostima i mogućnostima bolje egzistencije.

Nekako je to u stvari obrazac ponašanja oko sto tisuća nekadašnjih jugo komunista koji su u jurišu što podsjeća na panični bijeg Ante Pavelića preko granice, prešli u HDZ. I postali veći Hrvati i veći vjernici od sviju nas. Naravno i veći Hrvati. Hrvatima su postajali i Srbi, a znam, a znate i vi i nekoliko Židova.

Poštujem gospodina Dobroslava Paragu. Desničara koji je nestao s političke scene. Od davnih dana u kojima smo se unatoč ogromnim razlikama u političkim stavovima, čist dobro družili, do danas, s njim znam na čemu sam. On je desničar. Ja ljevičar. Od uvjerenja. Čovjek kojem se može vjerovati, čovjek koji neće za pinku promijeniti svoj stav.

Ne volim one koji mi tumače da se na koncert išlo radi umjetnosti. Kakve kurčeve umjetnosti ima u riječima Zbog Anice i zbog čaše vina, zapalit ću Krajinu do Knina?

Predsjednik Vlade RH, pripadnik je nekadašnje zlatne komunističke mladeži, tip kojem diplomski rad u srednjoj školi sjaji i zrači komunističko marksističkim mislima, pa je kao takav čak i otisnut u nekakvoj partijskoj knjižici, čovjek iz povlaštene kaste, sin značajnog partijskog aparatčika o kojem se i dan danas ispredaju legende koje mu baš i ne služe na čast, a neke, poput slatkih malih tajni o događanjima u liftovima HRT-a je i nepristojno prepričavati. Andrej Plenković je pregovarao o ulasku u SDP, a ušao je u HDZ koji mu je u tom trenutku predstavljao bolju opciju za napredovanje. Koristim priliku zahvaliti gospođi Jadranki Kosor koja je u visoku politiku uvela i Plenkovića i Karamarka, a oni su joj vrlo brzo zahvalili na tome. Izbacivanjem i totalnim ignoriranjem. Zahvalili su joj do te granice da na stranicama HDZ-a gdje se piše o povijesti stranke, ona kao predsjednica stranke i predsjednica Vlade ne postoji.

Plenković je umjesto u SDP otišao u HDZ baš poput nogometaša. Svejedno je koji je klub, važna je minutaža igranja. Kakvi kurčevi politički stavovi, moral. Sve je to priča za mlade majmune.

Baš kao što je napravio Siniša Hajdaš Dončić, koji je u jednom trenutku shvatio da za njega kao člana u HDZ-u perspektive nema, a u SDP u tom trenutku nisu imali glasnih i agresivnih prodavača magle. Pa je iz HDZ-a prešao u SDP. I vidi ga sada. I bit će premijer. U dva mandata! Točka. Još samo da mi to shvatimo i stvar riješena.

Ja obuko bjutiful odijelo, pa odvuko djevojku na prelo

Ovih dana dvoumim se kojeg dana, ali mislim da je to ipak bio petak, Andrej Plenković se presvukao. Iz uvijek elegantnog odijela, košulje i savršeno vezane kravate uskočio je u crnu ustašku uniformu. Prvi je dojam, onako na prvi pogled, dost dobro mu stoji. Echte ustaša! Kus muškarca, onako, pravo ozbiljan, ozbiljnog i strogog pogleda. Ma pravi je taj A.P.

https://twitter.com/SpectatorHR/status/1942305708495511996

Još kad se pojavi s Božinovićem, Medvedom i Bačićem, uvjerljivost raste. Čak i švrčoliki Njonjo liči na ustaškog knjiškog moljca.

Nije mi namjera pisati o koncertu lošeg pjevača meni nerazumljivih i neprihvatljivih pjesama. Svaka roba ima svojeg kupca. Pa od volje mu. Ali on prodaje pokvarenu robu, robu koja izaziva i potiče bjesnilo, zamotanu u celofansku ambalažu. Prodaje govno u celofanu. Prijetvorno i pokvareno širi mržnju, širi ljubav prema nekakvim imaginarnim kraljevima, knezovima i drugim kurcima palcima za koje se ni ne zna jesu li postojali, ili su ih davnih dana smislili dokoni guslari koji su ih ubacivali u repertoar u dugim noćima pjevajući o nepostojećim junaštvima tek izmišljenih kraljeva i knezova.

Postojanje tih knezova i ostalih kuraca palaca s oduševljenjem prihvaćaju ljudi koji u životu nisu pročitali ništa, sva znanja u životu stekli su slušajući guslara. Marko Perković nije samo guslar, on je i prosvjetitelj. Mesija u Hrvata. Guru sekte, puno veće od one Tomaševićeve. Rekao bih i bolje organizirane. I puno puno opasnije.

Bogovićevom su odzvanjale ustaške pjesme. Bio sam pogledati. Znam. Dok sam slušao i gledao u crno odjevene ljude prostrujila mmi je kroz glavu parafrazakoračnice koju u posebnim prigodama voli zapjevati i Marko: Bogovićevom kamioni žure, voze crnce Francetića Jure. Portale su preplavile slike s ustaškim obilježjima na jednom dijelu posjetitelja koncerta.

Kako se neprekidno ističe, najjači razglas na svijetu, razglas kakvog nema sve do Jupitera, zagrmio je kad je promukli glas dreknuo Za dom. A par stotina tisuća ljudi, ne svi, odzdravilo su čilo i veselo Spremni.

https://twitter.com/_Jadranka_Kosor/status/1942156114046681406

Kad stojiš u sred toga, moraš biti ili Davor Božinović i Gordan Jandoković da to ne čuješ. Ili ipak samo ustaša, ali ti cvika šupak od izlaska iz ormara. Pa se kaže da su to bili pojedinačni slučajevi. I jesu. Par stotina tisuća pojedinaca pozdravljalo je ustaškim pozdravom.

Vrijeme je da se krene

Andrej Plenković nije bio na koncertu. On je došao dati podršku frendiću Marku prije koncerta. Toplu ljudsku, poveo je i sinove sa sobom, nek djeca vide koje su prave vrijednosti u životu. Plenković je premijer. Hoće li tražiti izmjenu naziva funkcije u Kancelar. Ili barem Poglavnik? Vrijeme je za to.

Na koncertu su bili ministri iz njegove Vlade i predsjednik parlamenta, institucije u kojoj su i stranke kojima je sve to skupa jako neprihvatljivo.

Jandroković nije predsjednik Sabora od 9 do pet. On je predsjednik sabora full time, i kad je na plaži u u tangama s leopardovim uzorkom, on je predsjednik Sabora. On, kao predsjednik Sabora tamo predstavljao cijeli Sabor i SDP, i Centar, MOŽEMO i one nekakve poluidiote , ma predstavljao je sve ostale stranke.

Ali predstavljao je tamo i Srbe, Čehe, Slovake, Rusine, Cigane, Mađare i ostale manjine, sve one koje imaju svoje predstavnike u Saboru. Nacije koje su svojom krvlju platile danak zločinačkoj NDH, ali i nacizmu u svijetu. Odlazili su pod kamu i metak praćeni povikom Za dom, a jebi ga, oni nisu bili spremni, pa su otišli i nespremni. Ustaše baš i nisu marile za njihovo odzdravljanje.

https://twitter.com/SpectatorHR/status/1942309854443389100

Nisam nigdje vidio nekakvo mrmljanje, nekakvo negodovanje njihovih predstavnika u Saboru, čak niti od romskog kralja, Cigana Kajtazija, koji je samo za komadić vlasti prodao dušu vragu, zaboravio je groblje na Uštici. A ja nisam. Nikad nisam bio u Jasenovcu, a odlazio sam dosta, da nisam položio cvijetak na groblje u Uštici gdje leži 16.173 Roma. Među žrtvama je bilo 5688 muškaraca, 4877 žena i 5608 djece.

Tamo leže Romi. Pobijeni na pravdi Boga. Sve ih je zaboravio Kajtazi koji je od Roma postao Cigan. Uštica njemu služi samo za slikanje. I lov na političke poene i glasove Roma.

I kako kaže pjesma... Lirska i topla. Pjesma koja grije dušu

Pa se tako brzo sve zaboravi

Al' neka, ne d'o Bog, pa nas budu trebali

Opet će se gusta magla spustiti…