Imali smo mi i sreće...

Prošlo je skoro pet godina od kad je Danijel Bezuk, mladić iz Kutine, iz automatske puške pucao na Markovom Trgu. Tog listopadskog dana ispalio je rafal na zgradu Vlade ranio policajca na dužnosti s četiri metka, a drugog policajca je promašio, propucavši samo džep na njegovim hlačama.

Da je govno od čovjeka, potvrdio je nekoliko godina kasnije, kad je konačno uhvaćen u krađi novca na nabavci medicinske opreme.

Policajac je ležao na podu u lokvi krvi, Hitna pomoć ministra Vilija Beroša uopće  nije došla, iako je pozvana, građani su vidjeli vozilo saniteta, ukrcali policajca i rekli vozaču da ga vozi u najbližu bolnicu. Sve se to događalo istovremeno s ministrom zdravstva Vilijem Berošem, onim istim čija hitna pomoću opće nije došla, a koji je baš tada dolazio na posao, a on je iz limuzine u prolazu kroz zatamnjena stakla vidio da policajac koji leži u lokvi krvi nije ozbiljnije ranjen, pa kao liječnik nije smatrao za potrebno izaći i pomoći policajcu koji je ranjen na dužnosti čuvajući njega i takve.

Da je govno od čovjeka, potvrdio je nekoliko godina kasnije, kad je konačno uhvaćen u krađi novca na nabavci medicinske opreme.

Napadač je počinio samoubojstvo nakon pola sata, policajac je ranjen čuvajući moralni otpad poput Vilija Beroša. Jednog od najogavnijih kriminalaca od postojanja Hrvatske, liječnika, ministra zdravstva koji krade na nabavci medicinske opreme. Vili više nije ministar, plaćamo ga 6+6, a uskoro će zasjati u Saboru kao saborski zastupnik. Pa će Sabor još više ličiti na kotac.

Nakon napada, na Trg svetog Marka dovučene su željezne ograde, a jedan od najljepših trgova u Zagrebu, turistička atrakcija broj jedan, postala je parkiralište za moćnu ergelu Plenkovićevih Audija. Iako se Vlada preselila u zgradu NSB-a, parkiralište za luksuzni vozni park i dalje je na Trgu svetog Marka. Nedostupnom građanima, turistima. Jerbo se Plenković boji.

Plenković je odmah nakon tog zločina prozvao Domovinski pokret Miroslava Škore, Most, Zorana Milanovića i druge, što za huškanje, što za sađenje sjemena mržnje prema njemu. Očito su njihove huškačke poruke koje puštaju u javnost kroz Bujicu, Hrvatski tjednik, kao dva eklatantna primjera širenja govora mržnje, koji su usmjereni prema meni, potaknule možda ovoga mladoga čovjeka da napravi ovakav napad, pokušaj teškog ubojstva s terorističkim elementima, direktno optužujući Domovinski pokret za poticanje na napad na njega. Premda nije bio ni blizu.

Poentirao je tim događajem dugo, predugo, poentira još i danas, ne shvaćajući da samim izborom za predsjednika vlade pristao na igru lopova i žandara, jer uvijek je bilo i bit će kretena koji bi željeli dokopati se glave vodećih političara, a u tome ih sprječavaju ili nastoje spriječiti policija, tajne službe i sve te naoružane policijske i vojne formacije koje čuvaju predsjednika države, predsjednika Vlade i ostale štićene osobe. To je, kako god perverzno zvučalo, rizik posla, koji prihvaćaš prihvaćajući i posao. Naravno da se odmah oglasio i tadašnji ministar obrane, a današnji optuženik za ubojstvo u prometu, Mario Banožić, koji je odmah izjavio: Kako je meta napada bio premijer Andrej Plenković jer, kako je rekao, zna se tko je prvi čovjek u toj zgradi.  Ovo što se dogodilo je rezultat nečega i sigurno nije rezultat pojedinog člana Vlade ili cjelokupnog rada Vlade ili premijera kako to žele prezentirati oni koji se sakrivaju iza različitih stranki ili nekakvih pokreta.

Ništa pametnije se nismo mogli ni nadati od tog tipa, ali on je zadaću ispunio, optužujući stranke.

Dok ovo pišem, podsjećam se svih trenutaka, pa se divim, čudim, pa sam zapanjen spoznajom sada nakon skoro pet godina odmaka, kakva govna su ovi iz Domovinskog pokreta, da se nakon svega, neosnovanih teških optužbi uopće žele pojaviti blizu Plenkovića, a ne još i ulizivati mu se. Nema toga što oni izdali ne bi. A kite se domovinom.

Pred dva tjedna mučki je ubijen par, žena i muškarac, u Markuševcu. Ispostavilo se da su žrtve neinteligentnog i glupavog plaćenog ubojice, koji je sve to izvedeo na nivou petogodišnjeg djeteta. Pa su ga uhapsili. Ali, avaj, tip je naoružani čuvar Predsjednika Republike Hrvatske. Tip koji povazda maše puškom, stupa, postrojava se, tip kraj kojeg prolazi predsjednik svako malo, prolaze i rijetki predsjednici koji navrate na Pantovčak. Prolaze i svi mogući kaj idu zagledavat se u predsjedničke dvore.

Sad je nastala povika, kak te nekakve soe vsoe i kak se svi ti tajni agenti zovu, kurcem nisu makli, pojma nisu imali da se u blizini predsjednika šećka hrvatska verzija Ilich Ramírez Sáncheza,Šakala, plaćenog ubojice. Do zuba naoružan, savršeno treniran i na ubojstvo spreman plaćeni ubojica. Čak bi rekli Jeftilen Killer.

Trebo je dobit dvadeset soma EUR-a za ubojstvo žene, isplata odma čim naručitelj proda getribu i cinculator za geufnu od svog vozila. A papak za dvadeset soma ubije dvoje, a trebo je jedno.

Jedan život deset soma EUR-a. Ko Golf 6 1,6 TDI Bi-Xsenon, Alcantara, Led, Alu17 Zoll Navigacija, godine proizvodnje 2012 na Njuškalu.

O jebem ti mater.

Nekaj se mislim.

Zamislite da je sve isto, nažalost. Samo da je umjesto Milanovićeve, na Pantovčaku Plenkovićeva guzica. Pa da se ubojica šetao i mahao puškom i bajunetom njemu pred njuškom, ko što maše Milanoviću pred njuškom.

Pa cijeli bi Zagreb bio ograđen tim ogradama. Cijeli bi Zagreb bio pretvoren u parkiralište za Plenkovićeve super luksuzne limuzine. Možda bi preko svojih slugu iz Ustavnog suda zabranio i rad političkim strankama. I svim onima koje ne voli. A ne voli nikoga. Osim samog sebe i svoju pokvarenu radarsku stanicu, koja je naštelana tako da propušta samo lopove i problematične tipove.

Ni koncert Thompsona se ne bi mogo održat. Pa tragedija.