<p>Kao mladić sretao sam stare babe iz obitelji, sretao sam i njihove vršnjake i vršnjakinje, svi oni su mi škripajući gebisom šuškali Zdravlje sinko, zdravlje je najvažnije. Samo da imaš zdravlja. Smijao sam im se dok su mi kroz glavu prolazile slike opako zgodnih žena, hrpa novaca, bijesnih motora… Život je prolazio, nešto od zamišljenog […]</p>
<p>Živio sam vani. Ne dugo, skoro sedam godina. U nekim dalekim državama, različitim političkim sustavima. Teško je otići. Teško je ostaviti roditelje, obitelj, prijatelje, navike, okruženje. Utrpati stvari u dva tri kufera, sjesti u avion, voziti se desetak sati, na drugu stranu Kugle, početi jedan dio života daleko od ikog koga poznaješ. Jezik, običaji, klima. […]</p>
<p>Posljednji su trzaji kampanje. A ona se ne da. Riče se, migolji, trese, jer zna da joj je sutra zadnji dan života. Prekosutra će zavladati blaženi mir. Pričat će se o požaru u LA, u jednim novinama će vojni analitičari pisati o veličanstvenoj pobjedi Ukrajine u nekakvoj bitci, a u drugima će se pisati o […]</p>
<p>Posljednji atavizam superizborne godine Bogu hvala, na izdisaju je. Prošla je godina u kojoj smo u više navrata prilikom svakih izbora slušali nebuloze i obećanja političara, vjerovali im iako smo znali da nam lažu, jer svi mi volimo slušati priče o lijepoj budućnosti koju su nam oni obećavali. I birali ih ali budućnost je i […]</p>
<p>Ovo sve nešto naopako. Dragan Primorac je kandidat za bit precednikom svih Hrvata, naročito onih u Bosni. On kaže da je neovisni kandidat. Puno je on toga u kampanji rekao, pa je puno toga ispala neistina, laž, prevara, zna namjera. Ali, valja biti pošten prema čovjeku, puno toga on u kampanji nije rekao. Nije pričao […]</p>
<p>Da je netko neupućen u zbivanja u Hrvatskoj ovih dana preletio našim portalima, shvatio bi da smo mi Hrvati svakako jedan vrlo sretan narod. Nisu se pisali hvalospjevi sreći, niti pjevale ode i ditirambi o blaženstvu života u Hrvatskoj. Stvar je puno jednostavnija, banalnija. Svi portali bili su nakrcani člancima o odluci da se vrećice, […]</p>
<p>Ubojica se ušetao u školu pod velikim odmorom. Vrata su bila otključana. Nije trebao provaljivati. Da su vrata bila zaključana ne bi mogao uči bez provale. To su nekako sve činjenice do kojih sam došao čitajući članke o jezivom zločinu nad djecom i učiteljicom koja se po cijenu vlastitog života suprotstavila mahnitom ubojici zadobivši pri […]</p>
<p>Deset je dana do izbora za predsjednika / predsjednicu Republike. Sjećam se, pred prošle izbore pisao sam puno, po nekoliko članaka na dan. I tako, prošlo je pet godina, valjda se i nešto mudrosti skupilo u tih skoro dvije tisuća dana. Pišem manje, jer sam shvatio da me pisanje o izborima, o kandidatima truje. Truje […]</p>
<p>Prošle je godine u Hrvatskoj rođeno 32.170 djece, najmanje od 1991. godine, a očekivano trajanje života za tri je godine kraće od EU prosjeka, navodi se u izvješću Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) o prirodnom kretanju stanovništva u 2023. godini. Lani je u Hrvatskoj pao i mortalitet, bilo je 51.275 umrlih, 5704 manje nego […]</p>
<p>Tko radi, taj i griješi. Tko puno radi, još više griješi. Pazio ili ne pazio, greška se uvjek može potkrasti. Ja u pisanju griješim bitno manje nego prije nekoliko godina, jer i pišem puno manje nego prije nekoliko godina. Ufatila me fjaka. Postao sam komforan. Puno pisati, značilo bi izaći iz zone komfora. A znate […]</p>
<p>Često se ovih dana sjetim scene iz filma Armageddon, one scene u kojoj A.J. za vrijeme priprema za let do onog asteroida radi probno bušenje stijene strojem. Pa buši ko sivonja, buši, sve se trese, raspada, a on histerično buši stijenu, ne smanjuje pritisak, a Harry Stamper se dere da smanji gas. I bušača glava […]</p>
