A Harry Stampera nema…

Često se ovih dana sjetim scene iz filma Armageddon, one scene u kojoj A.J. za vrijeme priprema za let do onog asteroida radi probno bušenje stijene  strojem. Pa buši ko sivonja, buši, sve se trese, raspada, a on histerično buši stijenu, ne smanjuje pritisak, a Harry Stamper se dere da smanji gas. I bušača glava pukne. Jerbo je bila prevelika sila. A Harry je znao da se silom ne može uvijek.

Tri desetljeća iz dana u dan mi, kao društvo, bušimo stijenu. I došli smo do tvrdog sloja, a oni koji upravljaju društvom ne znaju smanjiti pritisak. Bahata sila, sve se trese, puca po svim šavovima, a pritisak ne prestaje. Andrej bahato hoće još. I još. Društvo je u kaosu, umirovljenici, nas 1.200.000 nezadovoljni mirovinama, uvjetima života koji nisu ni približno onakvi kakve su zaslužili svojim radom, svojim izdvajanjima u mirovinski fond, koji je opljačkan, jer se iz njega isplaćuju i mirovine stečene po posebnim uvjetima, takozvane povlaštene imovine. Iz fonda koji se puni sredstvima iz osnova rada isplaćuje se mirovina onima koji je nisu stekli radom, kategorijama koje je Država odlučila honorirati po posebnim kriterijima. Umjesto da im isplati mirovine za onaj dio koji su radili, a dodatke koji im pripadaju iz razno raznih osnova da isplati iz proračuna. Pljačka je to svakog od nas koji smo umirovljenici. Jedan kraći vremenski period tako je i bilo, povlaštene mirovine isplaćivale su se iz proračuna, da bi se HDZ po dolasku na vlast vratio na omiljeno. Pljačku umirovljenika.

Odgovorno tvrdim, da su svi ti silni predstavnici umirovljenika koji su prošli kroz Sabor, samo obične guzice i sudionici u pljački onih koji su ih izabrali, jer se nisu suprotstavili pljački mirovinskog fonda, nego samo gledali na svoju korist.

Perpetuum mobile lopovluka se nastavlja.

O onome što nazivamo zdravstvo ne treba ni gubiti vremena. Beskonačne liste čekanja koje ponekad, smrću onih koji čekaju, smanjuju, neprekidni dug veledrogerijama koji priječi redovitu i kvalitetnu opskrbu lijekovima, a istovremene krađe u zdravstvu. Hapšenje Vilija Beroša dokazalo je da je jedan vrlo bitan resor državne uprave preuzela mafija. A Vili Beroš bio je ministar u vladi koju velikim dijelom čine pripadnici organizacije koja je do pred dvadesetak dana bila proglašena udruženim zločinačkim pothvatom. Udruženi zločinački pothvat više nisu, jer su platili dug određen presudom. Dakle, platili su da više ne budu udruženi zločinci. Taman kad su platili, uhapse im ministra.

Perpetuum mobile lopovluka se nastavlja.

Perpetuum mobile (lat.: neprestano pokretljivo) je naziv za stroj koji bi, stavljen jednom u gibanje i ne trošeći energiju, nastavio kretanje beskonačno i pritom još obavljao koristan mehanički rad.

Kad je HDZ počeo s krađom, iz početka su to bile tvornice, kombinati, pa novac iz stambenog fonda, oni s krađom nisu stali, za krađu im ne treba energija. Dijete vam traži posao, nema, ukrao HDZ-ovac za svojtu, trebate pregled kod doktora, dođite za godinu i pol, jer HDZ-ovac ide odmah. Trebate se cijepiti jer ste rizična skupina, a cjepivo tek došlo, ne možete jer se cijepi HDZ-ovac, mlad i zdrav. A vi se cijepite ako termin doživite.

Tumor nemorala, nesposobnosti, krađe i nepotizma zahvatio je pravosuđe. Uistinu ne poznam nikoga tko vjeruje pravosuđu. Osim ministra Habijana. I naravno, prometnog ubojice Banožića. Oni imaju i zašto. Malo tko se sjeća da je Gabrijela Žalac bila u zatvoru. Istražnom. I to je to. Godine prolaze, a njoj suđenje nije ni počelo. Kao ni velikoj većini HDZ-ovih lopova oz prvog ešalona. Svakako će se ti rokovi produžiti dolaskom njihovog dečka na čelo DORH-a.

Parlamentarni život, diskusije u Saboru liče na pijane tučnjave u saloonima Divljeg Zapada. Kakvih se tu krkana nakupilo, sjecikesa koji bi i rođenu majku prodali za šaku EUR-a, a spremni su u svakom trenutku rugati se nekome. Jer ogledala nemaju. Jer im je život sazdan na krađi i lopovluku. Oni drugo ni ne znaju nego grabiti tuđe. Parlamentarni sustav je karikaturalno kreiran, cijelo društvo koje je direktno ovisno o odlukama Sabora, talac je nakaradnog sustava da prevagu u vlasti donosi nekolicina etnobiznismena koji predstavljaju manjine, a u biti, oni su samo sjecikese.

Sve dok političku prevagu koja direktno odlučuje o načinu i uvjetima života svih Hrvata, čine i jezičac su na vagi zastupnici nacionalnih manjina, Hrvatska će stagnirati i biti okovana lopovlukom, političkom i stvarnom korupcijom. pic.twitter.com/qL1pJ4RPJ7

— Spectator (@SpectatorHR) December 8, 2024

Hrvatska je talac volje manjinskih predstavnika. E, pa sad, jesmo li za to išli u rat?

Ja nisam.

Kao građanin, bio sam skoro siguran da me više ništa ne može iznenaditi. Jer su mi poznate osnovne postavke u društvu. A stvari u društvu se odvijaju upravo u skladu s njima. I onda se pojavi predsjednik Ustavnog suda, Šeparović. I mrtav hladan iznese tvrdnju koja ne bi prošla ni u latinoameričkim državama. Ustavni sud je sam sebi produžio mandat. Jer je bila nužda.

Onda je izabran novi-stari saziv Ustavnog suda. Pa je ta odluka nevažeća. Ali ona postoji. Ona je tu negdje.

Prevedeno na običan jezik, produžili su si mandat zato jer tamo sjede Šeparović, Arlović, Mlakar i slične moralne kreature. Samo zato. https://t.co/LDtvcaFi99

— Spectator (@SpectatorHR) December 8, 2024

Tu negdje su i pravnici, advokati, suci, državni odvjetnici. I nitko od njih ne podnese kaznenu prijavu zbog veleizdaje. Jer:

Veleizdaja teško je kazneno djelo vjerolomstva prema vlastitoj državi, odnosno, zatiranja unutarnjega stanja ili ustavnoga poretka države, kažnjivo  prema člancima 135 do 155 KZ. A kaznena prijave se može podnijeti ako je zaprijećena kazna veća od pet godina.

Sustav kojem je Andrej Plenković došao je do tvrde stijene. I on nastavlja histerično bušiti. A Harry Stampera nema, poginuo je. Nitko ne može zaustaviti Andreja Plenkovića koji društvo vuče sa sobom.

U svoje ludilo.

Samo da pitam. Što je u travnju i svibnju Milanović krivo rekao o Ustavnom sudu?

— Spectator (@SpectatorHR) December 8, 2024

.fb-background-color { background: #eeeded !important; } .fb_iframe_widget_fluid_desktop iframe { width: 800px !important; }