Taman sam mislio kako je fina mirna večer uz buru i bevandu, kad opet Uljanik!

Vani je bura. Jaka bura. Palme na rivi savijaju se pod naletima vjetra.

Hladno je. Sjedim u toplom, bevanda mi žari lice. Čitam novine. Opet Uljanik…

Malo malo, pojavi se nekakav stožer. Stožer za obranu nečega.

To se samo tako zove. Stožer za obranu, pa stožeraši, kako li se to lijepo rimuje sa šatoraši, umjesto da brane, napadaju.

Sipaju optužbe svima i svakome tko s ne slaže sa njima.

Na vrh stožera postave antenu, koja je odašiljač.

Imaju odašiljač, a prijemnik nemaju.

Ne dopiru do njih vijesti iz vanjskog svijeta. Jebe ims e za okruženje, oni brane svoje. A brane ofanzivnom obranom.

Oni imaju misiju.

Jebe se njima za vanjski svijet.

Iskreno, ja se ne sjećam da je postojao Stožer za obranu nekogkurca,  čije bih ja postojanje odobravo.

Dobro, nisam ja baš neki autoritet za odobravanje razloga postojanja stožera, ali jebiga, ipak bi o tome reko što mislim.

Jučer je bilo četiri godine da je postavljen šator u Savskoj. Slučajno je toga istog dana uhapšen i Milan Bandić.

Ja u koincidencije ne vjerujem. Ni malo, naročito kada su neki ljudi u pitanju, a u te ljude svakako spada i Milan Bandić, ali i vesela družina iz Savske.

Taj stožer su montirali pripadnici Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata? Ili će ipak biti Milana Bandića?

Vrag bi ga znao.

Dignitet obranili nisu, niti nakon 555 dana.

Samo su pljunuli na njega.

Niti dignitet Domovinskog rata, a Boga mi ni Milana Bandića, čiji je dignitet visok samo u očima kokošara, lezilebovića, gangstera i društvenog otpada.

Tome u prilog govori i nezapamćeni rast kluba zastupnika u Saboru. Pogledajte samo te likove koji tamo sjede!

Imali smo Stožer za obranu Petrokemije, Stožer za obranu hrvatskog Vukovara, koji članovi stožera nisu branili kada je trebalo, ali ga brane u miru.

Sjećate li se obrane latinice u Vukovaru, debelo potpomognute i financirane od strane HDZ-a?

Jer su ims metale dvojezične ploče? Pa su tresli Vladu SDP-a?

Kako je došlo do ploča u Vukovaru, svakako pročitajte iskaz Pere Kovačevića, koji nipošto nije SDP-ovac, samo je pošten i iskren.

Kako je uvedena ćirilica u Vukovaru – Pero Kovaćević Stožeri su u ovih četvrt stoljeća nicali poput gljiva poslije kiše.

Branili nebranjivo.

Evo, sada imamo stožer za obranu Uljanika.

Scenografija je ista.

Hrvatske zastave, oni ne prijete nikome, smao upozoravaju,

Thompsonove pjesme se ore, izvikuju parole, transparenti sa natpisima tipa Oćemo plaću! Baš ne damo Uljanik, Nećemo u Irsku, Nećemo restrukturiranje.

Nekada su metalci marširali uz Internacionalu, danas uz Thompsona.

Oni znaju što neće. Ali Boga mi znaju i šta hoće.

Hoće plaće. Posao baš i neće.

Ako ne dobiju plaću, idu na ulicu.

Jaka stvar.

Pa će na ulici raditi isto što i rade u Uljaniku.

Ništa!

Od početka ljeta, oni šeću Pulom, dolazili su i u Zagreb, radili nisu.

Nemreš bit u Zagrebu ili se motat oko Zlatnih vrata, a da brodovi klize sa navoza u more.

Pa u na buku ufatili dvije plaće, jer se Plenki usro, pa im dao dvije plaće.

Frajeri su brzo shvatili da sistem Alaj volim ovaj režim, plaća ide a ja ležim, funkcionira besprijekorno.

Više-manje već podosta godina.

Država je ulupala u brodogradnju love više desetaka puta nego što su ta brodogradilišta vrijedna, naravno bez rezultata.

A oni oće plaću.

Stvar se može posve jednostavno riješiti.

Uzme se paket papira, onog Navigatora, 35 kuna košta, podijele im se olovke i neka svaki od njih, slovima veličine najmanje jedan centimetar, samo na jednoj stranici napiše što je radio prošlih trideset dana za koje traži plaću!

Dakle u pet rečenica.

Pa to lijepo objavit na televizijama, novinama, neka se ljudi senzibiliziraju.

Pa da ih onako senzibilizirani steraju u krasan kurac.

Da ih u krasan kurac pošalju svi trgovci, smetlari, poljoprivrednici, penzioneri, tokari, glodači, televizijski snimatelji, razno razni arhivisti, novinari, prevoditelji, lektori, ljudi koji se grbe ko budaletine za par tisuća kuna mjesečno.

Trebalo bi vidit što o tome misle nezaposleni koji rade isti posao kao i ovi što se deru nose transparente i traže plaću.

Nikakav.

Pa da ih svi skupa steraju u krasan kurac njih i njihov stožer za obranu.

Jer, oni neće ništa.

Oće baš proizvodit brodove, a zajeb je da kupci kod njih naručit neće.

Kako će kod njih kupit onaj frajer koji je plakao i moli da puste u brodogradilište njegove kooperante, da obave posao koji ti kooperanti inače prema ugovoru moraju raditi, dakle da obave posao koji Uljanikovci rade, samo da bi brod bio gotov, a kada je brod gotov, onda bi na račun Uljanika legla nekakva lova, a oni baš nisu dali.

Jer im se digo kurac!

E vidiš, baš ne dam. Jebemtimatertebitvombrodu.

I lova za brod nije legla. Pa bi bilo i za plaću.

I sada oće moju lovu.

Jebe se vama dragi čitatelji za moju lovu, ali, moja lova im nije dovoljna, oće i vašu lovu.

Vi im dajte, ako oćete.

Ja im ne dam.

Nabijem ih sve skupa…