Sve radi guzice, uloga guzice u političkom životu

Guzica je u životu veliki problem. Ženama je problem utrpati je u prošlogodišnje hlače. Ljute su i to, što je s vremenom postala podložna gravitaciji. Guzica, osim što je dio tijela, koji je poprilično bitan, vrlo često je i moralna karakteristika. Tako da postoje ljudi sa dvije guzice.Ne nemojte se čuditi, puno ih je.

Jedna je u hlačama ili suknji, a druga je u duši i umu.

Tu svakako ne spadaju oni koji su dupeglavci. Oni su naprosto treća kategorija. Poprilično je nepristojno pisati o tuđoj guzici, naročito ženskoj, jer sve moguće udruge samo čekaju da nešto lajneš. Da komentiraš i kenjaš o njenom dupetu, a da nisi pogledao svoje ili svoje žene. I bio kuš.

Ja se toga ne bojim, ali imam problem taj, što su me mama i tata odgojili da se prema ljudima odnosim sa poštovanjem, da nikada ne komentiram njihov fizički izgled. Pa niti guzicu. Osim ako nije Jeniffer Lopez ili Kim Kardashian.

Postoje ljudi kojima je guzica cilj života i djelovanja.

Naravno da ne pričam o homićima, nego o političarima. Više-manje, pederima u duši. Kojima se u duši tuku pederluk i guzica, što je nekako i u životu povezano.

Njima je guzica osnovni motiv, vrlo često i jedini, bavljenja politikom.

Kakve sve stvari i gadarije moraju raditi da bi zadovoljili prohtjeve svojeg dupeta, onoga na dnu leđa, ali i one guzice koja je zaključana duboko u duši.

Recimo, pripadnik si nacionalne manjine.

I to ne neke, kako bi rekli „bezvezne“, da si ne znam Rusin i li Slovak u Hrvatskoj.

Jer te manjine, prema manjinama krajnje nepovjerljivi Hrvati, ne doživljavaju kao nekakvu prijetnju sebi i opstojnosti mile nam i jedine države.

Nego da si recimo Srbin.

Rođenjem, vjerom, imenom i prezimenom.

Ime i prezime Srbe u Hrvatskoj obilježava, na žalost svakim danom sve više, isto tako kao i židovska zvijezda Židove u getu u Varšavi 1939.

Svakodnevno smo, na žalost, svjedoci divljačkih verbalnih napada raznih klipana, pokvarenjaka, besprizornika na sve koji su makar i poo sumnjivomimenu proglapšavani traktoristima, trofaznima, četnicima, srpčadi, ma svakako ih nazivanju.

Posprdno, vrlo često, ljudi koji samo izgledom liče na ljude. Naravno da se takvih besprizornika naselilo i u Sabor.

Pa smo svakodnevno svjedoci njihovom iskazivanju mržnje i prezira prema Srbima, kao narodu, kao nacionalnoj manjini.

Nije mi namjera ovdje to osuđivati, jer mi je na takve ljude gadljivo trošiti tastaturu.

Srba u Hrvatskoj predstavlja Milorad Pupovac, već otprilike sto pedeset godina.

O njemu isto ne bih pisao, jer je poprilično slikovito prikazan i na početku teksta.

Čovjek kojemu je očito politički motiv, svrha političkog djelovanja smješten na donjem dijelu leđa.

Jer, kako objasniti činjenicu, da nikada dok su SDP-ovci bili na vlasti, nije imao ama baš nikakve neugodnosti sa pripadnicima SDP-a, po nacionalnom pitanju. Niko mu nije nabijao na nos ono, čime bi se čovjek u normalnoj demokratskoj državi ponosio, pripadnost nacionalnoj manjini. Jer, svugdje usu u svijetu nacionalne manjine ponos svakog anroda.

Osim u ovoj vukojebini.

Njegova sposobnost da koalira sa istinskim potirateljima prava njegovog naroda u participaciji vlasti, može se jedino opravdati borbom za guzicu.

Svoju prije svega, a i nekoliko guzičica oko njega.

U trenucima najvećih previranja u Saboru, koje svojim ponašanjem i radom, redovito izazivaju upravo oni koje on tako podložno i ljigavo podržava, on stoički trpi vrijeđanja ljudskih polutana.

Pa je tako dana su Saboru orilo „Sram te bilo! Lažeš! Ti ćeš mi pričati o žrtvama gdje si bio za vrijeme…”

Dalje ne citiram, jer znamo da je pitanje gdje je bio 1991. Dok su se nosale krvave gaće na Velebitu.

Pa si kasnije, samo zato što si na Velebitu nosao krvave gače, postao bogat ko krez. Stekao imanje, stekao penziju, stekao bezbroj svinja u kocu, stekao traktore, odgojio sina koji je svom tati upravo na sliku i diku.

Stekao si i pravo da te nazivaju „poštovani saborski zastupnik“ premda nikada niko o tebi , od kada se sjećaš da postojiš, nije govorio sa poštovanjem.

Dapače, okretali su leđa, kada su te vidjeli. Još dok si kao milicajac u davno upokojenoj SFRJ hapsio i provodio prijatelje u prdekanu, bez nekakvog velikog razloga. Samo gonjen svojom savješću.

Dakle, danas su se u Saboru posvadila dva lika, detaljno opisana u prvom dijelu teksta.

S time da jedan od njih u duši ima puno veću guzicu.

Koja ga tjera, iz dana u dan, da trpi uvrede i poniženja, samo da bi ona druga guzica zadovoljno prduckala u fotelji.

Koja ogromnu lovu nosi…

Guzica će biti sretna i zadovoljna, dok je ruka na ramenu, naročito svakog petka u Saboru!

#HDZ #Sabor