top of page

Potaknut člankom Ladislava Tomičića: Ako ne može drugačije, poravnajte HRT bagerom

  • Writer: Spectator
    Spectator
  • Aug 27, 2018
  • 3 min read

Svaki hrvatski ponosni vlasnik televizora, ima obavezu plaćati osamdeset kuna mjesečno, a da mu nije potpuno jasno, u koju svrhu.

Dobiješ na kućnu adresu blok uplatnica, pa svaki mjesec lijepo udariš osamdeset kuna lemozine Katedrali duha, kako ju je pred puno godina nazvao jedan od direktora, besprizornika u nizu, Antun Vrdoljak.

Da bi, za te novce, molit ću lijepo, dobio program potpuno negledljiv, neprobavljiv, udaljen od stvarnosti stoljećima daleko.


HRT je od samog početka, kako se i doliči, zamišljen prvenstveno kao servis za ispiranje mozgova jadnim Hrvatima, osim onima koji su od prve shvatili da je gledanje njihovih, svakim danom, sve većeg broja programa, kancerogeno.

Kroz emisije HRD-a, napominjem još jednom, javnog servisa, javne kuće, državne televizije na tekućoj traci, ko oni automobili u filmu Charlie Chaplina, redaju se likovi od kojih se ljudima želuci okreću.

Nigdje na početku emisija nema one obavijesti da je program negledljiv za one ispod 18.

Jer na televiziji ne vole diferencirati svoje malobrojne gledatelje, pa izdvajati samo jednu skupinu.

Jer je program koji oni stvaraju, negledljiv za sve.

VEZANI ČLANCI:

Ne kažem da bi HRT trebao podilaziti javnom mišljenju, jer oni to niti ne rade.

Oni podilaze višim ciljevima, uklesanim u tikvama moćnika daleko izvan Katedrale duha.

Svaki Hrvat, sa prezirom i osjećajem koji je blizak mržnji i sramu, prisjeti se zloduha, negativnih likova iz onog dijela svoje sramotne povijesti, Miroslava Kutle, Ive Sanadera, Borislava Škegre, Ivića Pašalića.


Ljudi koji su personifikacija ama baš svega zla u kojem i zbog kojega danas živimo kako živimo.

Neki od njih su osuđeni kriminalci, u bijegu pred pravosuđem zemlje koju su toliko voljeli, da su joj uzeli sve što su stigli.

Neki nisu još, ali ne valja gubiti nadu.

Sve te likove potrpala je izvjesna Ivana Kovač u seriju nazvanu Je li moglo biti drugačije.

Izvjesna kažem, jer prezime Kovač je tek počela kontaminirati, ako što je kontaminirala prezime Šikić, jer je dama u svojoj prošlosti, od rane mladosti zabavljala javnost svojim vrlo intenzivnim druženjima sa Dečkima s Knežije, jednom od najopasnijih bandi dilera droge, makroa i ubojica.

Tako je ta gangsterska groupie girl, u vlastitoj produkciji snimila seriju sa jednim stolom, dvije stolice i gangsterima i kriminalcima, ovaj puta političkim, ali boga mi i pravim krimosima, posjela ih na stolicu i pustila ih da u udarnom terminu kenjaju i neviđeno bezobrazno brane svoje lopovluke, prikazujući ih kao dobra djela, spas za Hrvatsku.

Da se detaljno operu pred TV kamerama državne televizije.

Koliko su spasili Hrvatsku, dokazali su svojim djelima i Ivo Sanader i Miroslav Kutle, koji su iz Hrvatske koju su spasili i stavili na prave noge, pobjegli glavom bez obzira.

To govno od serije, HRT je platio 600.000 kuna navedenoj Bonnie Parker i njezinom novom mužu.

Zanimljivo je da je interes za seriju iskazao urednik Bruno Kovačević, koji je nakon iskazanog interesa i započetih pregovora, posto glavni urednik svih tih negledljivih programa, pa je naravno, seriju i kupio.

Da održi kontinuitet.

Plaćena je iznosom koji pokriva 7.500 TV pretplata.

Cijeli, na primjer, Križevci su svojom pretplatom platili tu propagandu političkog kriminala u izvedbi Bonnie Parkeri i svećenika Katedrale duha.

Ponekad se mislim, ima li ovaj moj opskurni portal više čitatelja, nego što HRT ima gledatelja.

HRT je očito već dugo postao javni servis za pranje nečiste savjesti, ali Boga mi i novca.

Članak Ladislava Tomičića, koji me ponukao i podsjetio na našto što sam uistinu želio zaboraviti, prenosim u cijelosti, a možete ga pročitati i OVDJE


Comments


bottom of page