Pismo članovima SDP-a

Mi stariji pamtimo. I znamo kako

Pisao sam vam već davno, mislio sam da više neću, ali eto, moram!

Mi stariji, bliski godinama Jože Manolića, sjećamo se kako su to nekad radili pravi politički mački. Kada si bio nekakav komunistički, a samim time i politički baja, pa si se zajebo i nešto rekao što nije bilo na zacrtanoj partijskoj liniji, provodila se diferencijacija.

Prvo se sastala partijska organizacija čiji član je bio taj što nešto serka, pa su osudili njegov istup. Onda se sastala partijska organizacija općine, pa grada, pa republička, pa državna, svi su osudili istup druga Tog i Tog.  Drug Taj i Taj ostao je na ledini, ko govno na kiši. Usamljen sa svojim stavovima.

I nakon toga naravno šutnut.

Nisam političar, ali mogu sagledati

Nije da pratim politiku, ali slušam, pamtim, razmišljam i povezujem. Onomad je procurila nekakva informacija da je Nenad Stazić ljetovao na Brijunima po cijeni od sedam kuna na dan. Posve sam siguran da nije bio jedini, više vjerujem da je to bio običaj. Nakon toga, pa ma što Stazić rekao, dobacivalo se Sedam kuna.  Stazić je bio politički mrtvac, a nitko iz SDP-a mu to nije imao srca reći, ili što je vjerojatnije, oni to nisu shvaćali. Postao je kontaminirana roba. Politički mrtvac.

Petnaestog rujna počinje s radom Hrvatski sabor. Glupa rečenica, jer većini saborskih zastupnika se neće ništa promijeniti, plandovati će kao i do sada, da i mnogi od vas su među njima. No, pustimo sada to.

Već sada vidim Plenkovića, koji je na odmoru natuko još koju kilu, kako sjedi na aktualcu  izrazom lica vuka što gleda mlade i slatke janjčiće i čeka pitanja zastupnika SDP-a. A pitati se može svašta. Tema je milion, i sve su važne i vitalne. I pitanje postavlja Sabina Glasovac, pita o stanju obnove na Baniji.

Plenković, zahvaljuje na pitanju i odgovara, Gospođo zastupnice, kakvo je stanje s diplomom supruge Vašeg predsjednika stranke? Što će dalje odgovoriti, nije bitno, jer ionako neće odgovoriti ništa.

Drugo pitanje postavlja Siniša Hajdaš Dončić, Traži da ga Plenković obavijesti o mjerama koje su poduzete po pitanju opskrbe plinom.

Plenković, zahvaljuje na pitanju i odgovara, Gospodine zastupniče, kakvo je stanje s diplomom supruge Vašeg predsjednika stranke? Što će dalje odgovoriti, nije bitno, jer ionako neće odgovoriti ništa.

To ne da slutim, to znam ja.  To znaju svi oni koji  samo povremeno bace pogled na prijenose saborskih sjednica. Ali tragično je da to, drugarice i drugovi, ne znate vi!

Diploma iz Kragujevca biti će češće spominjana u Saboru i javnom političkom životu nego što su sedamdesetih i osamdesetih godina bili spominjani automobili iz Kragujevca, a svaki drugi auto  na cesti je bio proizveden u Kragujevcu.

Sve to znamo svi osim onih desetak tisuća članova SDP-a.

Prije smo imali svaki tjedan novu aferu, pa se tempo ubrzao, pa su afere nicale na dnevnoj bazi, a sada i po dvije na dan. Novinari padaju s nogu od umora, ne stignu sve to pratiti, a SDP šuti. Okovan poput galiota za veslo, diplomom ili nediplomom supruge Peđe Grbina.

SDP se ne očituje ni o čemu. A državni brod tone u moru afera. Vama dragi moji, svira glazba kao na palubi Titanica. Taoci ste jebene diplome iz Kragujevca. Krivica na tome je i na članovima Predsjedništva SDP-a. Oni ionako sada već razmišljaju kako bi sjeli na Peđino mjesto jednoga dana. A ne bi smjeli uopće sjediti u SDP-u. Jer su svojim političkim djelovanjem do sada to i dokazali na desetine puta.

Oni ne shvaćaju osnovnu stvar. Afera koja je u tijeku uništava SDP, širi se poput tumora svakim danom. Legalističke fore, tipa čekam da se završi istraga, neću ništa govoriti bez odvjetnika, možda pale i ako opće pale na nekakvom sudu, ali sud javnosti je gospodo draga posve drugačiji, okrutan i nemilosrdan, jebe se javnosti za legalizam. Ona hoće rješenja odmah i sad. Isti čas. U SDP-u imate i liječnike, upitajte njih, kako se rješava tumor. Odstrani se, ali se odmah počisti i okolno tkivo. Predsjedništvo.

Ali vi to ne znate, jer živite životom princeza pod staklenim zvonom, bez dodira sa stvarnošću.

Hora est!

Imao sam puno situacija kada je trebalo donijeti odluku, moji pravnici su me savjetovali da to ne činim, jer sud, tužbe, sve posljedice su nabrajali. Strpljivo sam slušao i proveo svoje. Presjekao nemilosrdno, kao sjekirom. Jer sam bio plaćen da donosim odluke i da presiječem kada je to trebalo. Bez milosti, jer, svako čekanje ugrožavalo je egzistenciju poduzeća koje sam vodio. Ako me tko hoće tužiti, nek tuži. Ali, na ročišta neće ići kao zaposlenik poduzeća koje vodim. Okrutno je. Vrlo okrutno. Ali život je još okrutniji.

Prema tome, drugarice i drugovi, vaša stranka još uvijek lijepog imena, dobre tradicije, prekrasnog loga, postojati će kao takva do prve sjednice Hrvatskog sabora u jesensko zimskom razdoblju godine 2022.

15.09.2022. biti će datum kada će najveći lopovi, prevaranti, ratni profiteri, kreteni i polutani otvoreno i s pravom pišati po vama. U svakoj prilici, svakog dana, svake minute. Ko da im je prehlađen mjehur. A vi argumenata imati nećete. Nikakvih. Osim da je istraga u toku.

A tko vodi istragu dragi moji politički slijepci?

Peđi Grbinu ne smijete dopustiti da ostavku da. Peđu Grbina trebate diferencirati. Isključiti iz stranke. Za to imate još samo dvadeset i sedam dana. Nakon toga potop i vaše nestajanje s političke pozornice.

Ovo pismo trebao sam pisati Brailleovim pismom, jer pišem slijepcima. Ali tehnički to ne znam izvesti, pa vas dragi čitaoci, molim, da ga pročitate članovima SDP-a koje poznajete.

Hvala

Spectator

#PismočlanovimaSDPa