Pazite gospođo, ovo nije biber, ovo je fasada s crkve u Palmotićevoj!

Sjećam se, kao da  je bilo jučer.

Bio sam teenager s kosurinom do pola leđa, subotom smo izlazili u disko klubove,  prvo Šrapčeva, a oni nježniji u Lapidarij, jer Big Ben nije još bio otvoren.

E, da bi došao do Lapidarija, trebalo je proć Zakmardijevim stubama.

To je već bila lutrija.

Tamo su čekali klipani s hrpom cigala, pa si morao kupit ciglu. Ako  ne kupiš, nije dobro jer te nabubaju.

Ako kupiš, pa je baciš, nije dobro, jer ti  je prodaju još jednom. Dok je ne poneseš.

Cigle su se kupovale i  u Dubravi i  na Trešnjevci, pod redovno.

U to vrijeme učili smo u  gimnaziji kako je u  srednjem vijeku, crkva kako bi zgrnula što više bogatstva, prodavala oprost grijeha.

Indulgenciju.

Fino ubiješ dvoje ljudi, zapališ im kuću, dođeš kod popa, daš mu kesu dukata koje si ukro prije nego što si kuću zapalio, on ti opali dva Očenaša i tri Zdravo Marije, pa si fino pročišćen.

To vam je nekak ko danas na sudovima.

Samo nisi pročišćen nego oslobođen.

Pravomoćno.

Križ s tornja katedrale strmopizdio se točno pred sobu kardinala Bozanića, koji, kao i ja, vidi u tome znak. Bojim se da imamo različito tumačenje tog znaka.

Nikad ni slutio nisam da će se divan običaj prodaje građevinskog materijala u rinfuzi, po koma, ujediniti s davnom praksom crkve, indulgencijom.

Evo, potres je znakovito, oštetio nekoliko objekata koji simboliziraju Hrvatsku danas.

Katedralu, Županijski sud, crkvu u Palmotićevoj.

Nisam pristalica teorije zavjere, ali neke simbolike u svemu tome ima.

Crkva u Palmotićevoj poznata je po održavanju misa za ratnog zločinca Antu Pavelića. O djelima Županijskog suda nije potrebno  ni govoriti, dovoljno se sjetiti svih mogućih sramotnih presuda, nakon kojih su najveći kriminalci išetali iz zgrade uzdignuta čela, kao slobodni građani. O djelovanju Crkve u Hrvata sve je poznato, a upravo je oštećena Katedrala simbol takve crkve. Križ s tornja katedrale strmopizdio se točno pred sobu kardinala Bozanića, koji, kao i ja, vidi u tome znak.

Bojim se da imamo različito tumačenje tog znaka.

[smartslider3 slider=10]

Ali, svako zlo za neko dobro.

Dosjetili se popovi, kako će zaradit lovu.

Pa će prodavat cigle razrušene crkve u Palmotićevoj.

Poput onih đikana sa Zakmardijevih stuba, ili trešnjevačkih klipana i dubravačkih huligana.

Novovijeki đikani.

Prodavat će se i mrvljena žbuka, pakirana ko vrećice papra.

Pa će nepismeni pobožnjaci zabunom biberit juhu i gulaš fasadom crkve u Palmotićevoj.

I pješčani satovi su napravljeni, a kroz njih će curit ista ta fino mljevena žbuka.

Samo mi nije jasno na koje vrijeme su tempirani satovi?

Da iscure na primjer 10.4. svake godine? To bi bilo lijepo.

Pa bi Lovro mogo imat sat kraj Dedine slike na kaminu.

Saznajem da će Škorini pristaše u kampanji dijelit minijaturne satove na štandovima, a Pervan će govorit Pazite gospođo, ovo nije biber, ovo je fasada s crkve u Palmotićevoj.

A cigle su ukusno zamotali u papir, označili ih i počela je prodaja.

I satove i biber fasadu također.

[smartslider3 slider=11]

Ne znam kako stoje s izvozom, jerbo, siguran sam da bi mnogobrojni fan klubovi lika i djela Ante Pavelića  u dijaspori, suhim zlatom platili relikviju, dragocjenu ciglu koja se eto, nije srušila na glavu Poglavnika za vrijeme misa koje je on tamo pohađao, nego, znakovito, sedamdeset i pet godina nakon njegovog veličanstvenog bijega iz zemlje u kojoj je ostavio na milost i nemilost mrskom neprijatelju svoj ljubljeni narod.

Koji sada za njime plače i kupuje cigle.

Ko da im je pala cigla na glavu!

#Crkva #ŽELJKOPERVAN