Panika u Irskoj! Grupa izbjeglica iz Hrvatske viđena u shopping centru u Dublinu!

FAKE NEWS:

Prema izjavi Dublinske policije, jutros oko devet sati grupa od 11 hrvatskih izbjeglica viđena je u Stephen’s Green Shopping Centre u Dublinu. Vižđeni su na odjelu prehrane. Policiji je to dojavila gospođa M.V 64 god. Policija je ispraznila shopping centar a antiterorističke jedinice opklolile su centar i pregovaraju sa teroristima iz Hrvatske. Pojedinosti ćemo javljati kasnije.

Da i ja iskoristim priliku, dok murja ne radi, a DORH spava. Naši zakoni sigurno penaliziraju potpirivanje mržnje, sijanje straha, širenje javne histerije, ali to u DORH-u i murji, naravno ne znaju.

Ili ne smiju znati.

Pa dok vlada taj interegnum, da i ja dam svoj udio u tome, jer je trend i kako kaže Pernar, povećava popularnost! Pred tri dana, dok sam hodao od Iblerovog trga, prema Trgu žrtava fašizma (slučajno, nema veze sa političkim strankama), ispred mene su hodale dvije zagrebačke purgerice, onako dobro držeće dame oko sedamdesetak godina. Obje su bile vrlo skupo odjevene, cipele sa visokom petom, skupi kaputi, torbe, a oko njih se širio miris skupog parfema.

Hodale su polako, pa sam prošao kraj njih.

I tako, negdje u visini nekada poznatog kafića ZG, koji je danas samo rupetina, pajzl, kao što je nekada bila ona Splavnica, priča im je grupa od šest izbjeglica.

Sivkaste trenirke, plave šuškave jakne, tenisice, kratko ošišani, tamnoputi.

Iz ruku su im oteli torbe, A jednoj koja je pružala otpor, primili su obje ruke i savili ih na leđa.

Jedan od njih je iz džepa izvadio nož skakavac i nožem joj potegao od korijena kose na čelu pa do brade. Lice je odmah bilo obliveno krvlju. Druga dvojica su istresala sadržaj torbica u vrećicu. Onaj sa nožem je primio žrtvu za kosu i na sred ceste odrezao joj je glavu, pa ju bacio u obližnji kontejner.

Sve se to događalo dvadesetak metara iza mene, a ja sam to gledao jer sam čuo povike i vrisku, pa sam se okrenuo.

Tijelo bez glave palo je na pod, a onda su drugu ženu pustili. Sjela je na pod i zapomagala i vikala.

Grupa izbjeglica je prešla na drugu stranu csete i otputila se normalnim hodom prema Trgu žrtava fašizma.

Prošli su kraj mene, ali sa druge strane ceste, te skrenuli lijevo. Nakon pedesetak metara, sva šestorica od kojih je zadnji držao vrećicu u ruci, ušli su u zgradu HDZ-a.

Dakle, zaključio sam taj čas, imigranti su članovi HDZ-a ili rade za njih.

Do sada to nisam pisao radi straha da se i meni što ne dogodi.

Naravno da je priča potpuno izmišljena, napisana je u duhu i manirama priča koje se ovih dana šire Internetom, a jedan od generatora širenja mržnje je saborski zastupnik Ivan Pernar.

Evo, sada mi je puno lakše, bolje se osjećam, kada sam se i ja uklopio u govnjarsko i smrdljivo pisanje laži i ogavnih izmišljotina koje se ovih dana šire internetom poput poplave.

U to smrdljivo kolo uhvatili su se mnogi. Od nepoznatih babetina, do Velimira Bujanca i Ivana Pernara.

Pitam se, pitam.

Do kakvog je moralnog stadija došlo ovo usrano društvo koje se da manipulirati od strane polutana i moralne nakaze poput ovoga Bujanca?

Do kakvog je moralnog stadija došlo ovo usrano društvo, koje u svoje najviše zakonodavno tijelo bira takve polutane i moralne nakaze poput Ivana Pernara.

Čovjeka koji bi po samom statusu saborskog zastupnika, trebao čuvati poredak, mir i red, a on sam je jedan od generatora širenja mržnje prema izbjeglicama.

Sve ovo podsjeća na one ratne histerije sa osamdesetogodišnjom babom na tavanu i snajperskom puškom, koja je samo u llici pobila sedamdeset i šest civila.

Ili o pričama o starkelji koji je kupova svaki dan trideset kila kruha, jer je u stanu od četrdeset kvadrata na Trešnjevci imao sto skrivenih četnika.

Nekada se to zvalo specijalnim ratom.

Širenje izmišljenih glasina u svrhu stvaranja panike. Glasine su širili oni kojima je panika odgovarala. Vjerojatno i agenti KOS-a, računajući na činjenicu da su Hrvati tradicionalno tupav i zatucan narod, iznad svega zadojen mržnjom prema nehrvatima.

A nehrvata nema puno.

Samo oko osam milijardi na Zemaljskoj kugli, doduše Hrvati mrzitelji i dalje vjeruju da se radi samo o Ravnoj ploči.

To što su uvjeti života u Hrvatskoj samo 11,6% bolji od uvjeta života na Mjesecu, nije nikakva smetnja širiteljima glasina.

Oni znaju koliko je svjetskih budaletina posijano po cijeloj Hrvatskoj, to su oni koji ne prihvaćaju nikakve argumente i njima je sve što im kaže Pernar gotova činjenica.

Jer, jedinu i pravu istinu govori samo Pernar, a ta vrsta ljudi mogla bi se nazvati samo jednim imenom.

Živi zid.

Sekta besramnika koje bode u glavi kada moraju misliti, jer se slama upali.

Sijači mržnje prema svima koji misle, jer što se ima mislit, za sve njih misli Pernar, a kada Pernar ostane bez inspiracije, tu je Bujanec.

Poput dva klipa u motoru, izmjenjuju se u lansiranju laži i podvala na ime ljudi koji su ostali bez doma. Koji kroz Hrvatsku samo žele proći, jer dobar glas se daleko čuje, a loš još dalje.

Zar vi mislite da oni ne znaju kakva je Hrvatska, kako se ovdje živi. Da ovdje raste mržnja, nasilje, da caruje nepravda?

Pa oni od toga bježe!

Da vas pitam, kakva je suštinska razlika između njih koji pješače tisuće kilometara da bi se dokopali zapadne Europe i onih koji sjedaju u autobuse ili sa Franje odlijeću put Irske?

Nikakva, osim u načinu odabira prijevoza.

Kako bi hrvatska javnost reagirala kada bi se po irskim portalima i novinama počele širiti priče o tome kako Hrvati kolju, provaljuju, siluju (svakako jedan, promilski izražen dio, to i radi)?

Kako bi Predsjednica skakala, ko da se nalela ljutih papričica sa lososom? Što bi reko Njonjo?

Što bi rekla ona babetinaiz Samobora?

Što bi reko Pernar i njegov Živi zid?

A Bujanec?

Policija i pravosuđe ne bi rekli ništa, jer u njihovom primjerku KZ nema članka 325.

Jebiga, Bad luck!

Ne samo za izbjeglice, nego i za nas!