Odavde do vijećnosti
- Spectator
- Nov 17, 2019
- 1 min read
Sjedio je.
Zamišljen…
Čela orošenog kapima znoja od naprezanja.
Našao je lijepu sliku.
A ne zna što bi napisao.
Onda su riječi krenule, poput lavine.
Napisao je tekst i objavio.
Neka im je viječna slava i hvala, poćivali u miru!
Amen!
Neka im je vijećna hvala i slava.
Osamnaest riječi.
Prepunih topline, sa samo tri pravopisne greške.
Svaka čast!
Comments