Novi udar na poljuljani ugled Sveučilišta u Zagrebu

Uvijek sam polagao veliku pažnju na obrazovanje. I svoju djecu poticao sam, ponekad i tjerao. Nisam od onih koji je zasjeo na položaj i to je to. Neprekidno usavršavanje, uz naporan rad, a  bilo je tu i vrlo prestižnih stvari.

Putovao sam puno, sretao obrazovane ljude, vrhunske stručnjake u svojim područjima djelatnosti. I u razgovorima uz piće, kad si rekao da su završio fakultet na Sveučilištu u Zagrebu, dobivao si odmah bolji status. Ljudi su slušali što imaš reći. Gledali te s pažnjom i poštovanjem.

Jer, zagrebačko sveučilište bilo je visoko. Mnogim razvikanim sveučilištima nedostižno. Zagrebački liječnici, inženjeri bili su svjetski priznati stručnjaci. Čak i nije bilo puno problema s nostrifikacijama diploma u stečenim na zagrebačkim fakultetima, naravno, onima tehničke i medicinske struke. Ekonomiste i pravnike uglavnom vani nisu trebali. Imali su svoj kapitalizam, a socijalizam ih baš i nije nešto zanimao.

Onda je počeo pad. Sveučilište je postalo ruglo. Katolibanija. Improvizacija. Jeftino politikantsko. Vrlo dohodovno orijentirano. Ispiti se prodavali za lovu, za dahtanje u kabinetima, za plaćeno ljetovanje, za pajceke francuski obrađene.

Čvrste noge na kojima je stajalo ponosito i mnogima nedostižno, nagrizla je korozija. Korupcija, neznanje, nepotizam, izostanak bilo kakvih kriterija. Generacije i generacije tupana koji su jedva završili nekakvu srednju školu, postale su diplomirani inženjeri, ali i pravnici, ekonomisti, liječnici. Tim krkanima i panjevima koji se ni potpisati nisu znali i to je bilo malo.

Pa su i doktorirali.

[perfectpullquote align=”full” bordertop=”false” cite=”” link=”” color=”#610404″ class=”” size=””]Diplomiralo se na vrlo ubrzanom tečaju, trajanja koliko traje večera na kojoj se pojede dvi kile janjetine, popiju dvi tri butelje i gurne kuverta ispod smotane salvete.[/perfectpullquote]

Sjećam se, u vrijeme afere u kojoj su hapšeni profesori Prometnog faksa, u jednom vrlo važnom državnom poduzeću pedesetak inženjera prometa išlo je na bolovanje. Jerbo nisu mogli hodat i kenjat. Od straha. Pa se nisu micali sa zahoda dok nije sve otišlo u zaborav .A svi su oni diplomirali po ubrzanom sustavu školovanja. Napominjem, radi se o državnoj firmi.

[perfectpullquote align=”full” bordertop=”false” cite=”” link=”” color=”#610404″ class=”” size=””]Ne, ne pričam o generalima HV. Svima od reda prometno educiranima.[/perfectpullquote]

Ušao si na doktorski studij u statusu nije bistar, ali je magistar, a izašao si kao doktor. Nauka. Na Sveučilištu u Zagrebu.

Bilo je ideja da se i ja usmjerim, školujem prema doktoratu, ali sam brzo shvatio da meni doktorat ne treba.

Bilo je ideja i da i ja platim dvi kile janjetine, dvi tri butelje vina, čak i kuvertu nisam trebao gurati. Pa sam ideje s gnušanjem odbacio. Pljunuo bih na svoju čast, na čast moje majke i mog oca. Osramotio obitelj. Jer, ukrao bih nešto što mi ne pripada.

Praksa kupovina diploma, vrlo uvriježena u susjednoj BiH, dovela je do toga da ljude s akademskim statusima ja podozrivo gledam. To je u meni. O nekakvom Osječkom sveučilištu ne bih ni pričao. Niti o zloglasnim Hrvatskim studijima. Kao ni o veleučilištima i učilištima čudnih imena. I u BiH i u Hrvatskoj.

Čitam neki dan i ne mogu se načuditi. Ministar znanosti Radovan Fuchs ponosan i sretan hvali se posve ozbiljna izraza lica:

Kad cijeli proces bude završen, diplome izdane od strane Sveučilišta u Mostaru bit će automatski priznate u Hrvatskoj, a samim time i u Europskoj uniji.Ministar znanosti Radovan Fuchs

Sveučilište u Mostaru, to vam je ono poznato sveučilište koje je nedavno Međunarodni centar za istraživanje postignuća u obrazovanju (IARC), pohvalio i dodijelio dvije laskave titule:

Certifikat “Sveučilište godine” i  Certifikat “Rektor godine”

Da bi ispalo nakon samo par mjeseci da su oba certifikata kupljena. Oma sam se sjetio Tuđmana i La Jole.

Tako se to radi u Hercegovini.

E pa treba li uopće govoriti da na adresi na kojoj je registriran prestižni Međunarodni centar za istraživanje postignuća u obrazovanju (IARC), registriran nekakav vešeraj, teretana i centar za nekretnine.

Za Međunarodni centar čuli nikada nisu. Ali što jest jest, ti certifikati uistinu lijepo izgledaju.

Evo pogledajte. Ne biste li i vi dragi moje ovakve diplome s ponosom objesili u zahodu? Moja je dugo visila u zahodu. Skinuo sam je kad sam mijenjao pločice.

E, pa jebem ti mater. Tko ima pravo omalovažavati moju diplomu? Diplomu moje kćerke, njenu Rektorovu nagradu dobivenu nakon vrlo složenog tehničkog istraživanja?

Diplome koje su stečene radom i učenjem. Bubanjem bez prestanka? Diplome sviju onih koji su pošteno i marljivo učili, odricali se mnogih zadovoljstava?

[perfectpullquote align=”full” bordertop=”false” cite=”” link=”” color=”#610404″ class=”” size=””]Sve će to biti sravnjeno s diplomama iz Hercegovine. I bačeno na smetlište znanosti negdje u Europi.[/perfectpullquote]

Lukavi Hercegovci su odlučili, uz pomoć ministra Fuchsa pokoriti Europu. Neznanjem. Diplomama s benzinskih stanica, trafika i osamljenih parkirališta. Liječiti će ljude, projektirati pruge po kojima bi se trebali viziti milioni ljudi, projektirati stajne trapove na avionima, projektno usavršavati spoj krila s trupom putničkog aviona.

[perfectpullquote align=”full” bordertop=”false” cite=”” link=”” color=”#610404″ class=”” size=””] Diplomom stečenom na sveučilištu Energopetrol. Ovjerenom u Zagrebu. [/perfectpullquote]

Sram Vas bilo gospodine ministre!

#Prosvjeta #RadovanFuchs #SveučilišteuMostaru