Novi slatkiš iz Yutelove propagandne kuhinje

Spectator
Jun 26, 2023
3 min read

Svinjska glava

U maloj kući na selu živjela je siromašna obitelj. Jedva su spajali kraj s krajem. U kući je osim njih, stanovala i glad.

Dječje oči željne svega, želučići povazda prazni, grčili su se i krčili.

Djeca su ostala sama, a jedna od njih popeo se na tavan, tamo je visjela tko zna kad obješena sušena svinjska glava. Spretni dječak pristavio je lonac s vodom, ubacio u lonac tu sušenu glavu i dodao brašno i stavio kuhati.

Kakva je to gozba bila, masna sušena svinjska glava, želučići su se napunili. Prepunili mašću. Onda su ih boljeli želuci, a ljutita majka, kad je vidjela što su napravili, namlatila ih je. Dobili su batine.

A nije bilo pravobranitelja za djecu, nije bilo ni socijalne službe. Ni policije.

Samo šiba, friško ubrana, koja je direkt u Raju izrasla.

Priča je to koju je znalo svako dijete rođeno u onoj Bivšoj. Notica iz djetinjstva druga Tita.

Izmišljena ili stvarna, ne znam, nije ni bitno, ali ta priča je toliko puta prepričavana, čak i on ju je pričao, da je postala istinita.

Više nema gladnih, jer je ova generacija dosanjala san

Mi smo dakle odrastali uz masnu svinjsku glavu obješenu tko zna kad na tavanu kuće u Kumrovcu. Vremena se mijenjaju.

Više nema siromašnih u ovom društvu. Jer smo baš mi, naše generacije, sada živuće, ostvarili višestoljetni san. San naših predaka. Naši preci su snivali i maštali o tome kako Hrvati imaju svoju državu.

Pa će Hrvati u svojoj državi živjeti baš ovako kao što sada žive.

Jebem li mater precima i njihovim sanjarijama, ako su ovo sanjali.

Na tavanima ne vise sušene i masne svinjske glave. Nema ni siromašne i vječito gladne djece. Ni u Zagori, ni u Slavoniji, ni na Baniji. Sve sretno, debelo, ugojeno i veselo. Školovano i zaposleno, zdravo i dobro liječeno.

A mladi su ipak gladni. Ali nisu gladni sušene masne svinjske glavuše, gladni su spoznaja.

Velik dio njih nije gladan znanja, jer za utažit tu vrstu gladi, treba sjest i učit, danima, godinama, a oko njih sve budala za budalom, bez završene škole, a sve bogato ko krez. I roditelji tih budala bez škole, ali imovina da se smrzneš.

I sad bi trebalo učit? A s diplomom možeš jedino pivo nosat po pubovima u Irskoj.

Mladi su gladni priča. Treba ih podojit

Gladni su oni spoznaja, priča. Mlade treba informirati, ali kontrolirano. Onako nekako kako je to činio Goebels nekad davno, a danas to ovdje u dosanjanoj državi čine HRT. I Crkva u Hrvata.

Katolička crkva se u svijetu zove Katolička crkva, osim u Hrvata. Mi imamo Crkvu u Hrvata. To mu dođe kao vojno krilo Katoličke crkve.

A nemreš mladima pričati o svinjskoj glavi, jer bi se moglo desit da se netko od starijih sjeti što se događalo u toj priči, a to istina i nije velika vjerojatnost, jer većina Hrvata jedino čega se sjeća vezano uz Tita je strašno pijanstvo i veličanstveni vatrometi po gradovima kad je objavljena vijest o njegovoj smrti.

Plakao nije nitko. Ako je koga kamera slučajno uhvatila da plaće, jasno je da je plakao jer su u njega bile uperene puščane cijevi, pa je moro plakat.

Danas se pojavio tip koji je u mladosti svojim kućnim odgojem, ali prema profesijama roditelja, bio doktor za priču o svinjskoj glavi. Znao ju je na pamet. Zažmirio i recitirao. Oš sprijeda oš otpozadi.Jer je to tražila okolina.

Teška mladost Andreja Plenkovića

Andrej Plenković, sin dobrostojeće obitelji, svakako višeg sloja, tata visoki partijski dužnosnik, savjetnik generalnog direktora Radio televizije, mama vojna liječnica, kako se to onda govorilo vojna lekarka.

Pa se danas sjeća teških dana svog djetinjstva. Obraćajući se mladima. Poput Sokrata nekad.

Pa govori obraćajući se studentima, ističući krupna, generacijska, strateška, postignuća Hrvatske, fascinantan ulazak istog dana u schengenski prostor i europodručje.

Da bi na kraju poentirao:

Vi odrastate posve drugačije nego ja.

Dobro je. Rekao je pravu istinu.

Priča mu je kraća nego ona o svinjskoj glavi nekakvog Jože. A zvuči tako dobro. Novi uradak Yutel PR škole Malog Marka. Na tragu priče o masnoj svinjskoj glavi koju mu je kad je bio mali svako veće pričao tata, savjetnik direktora Radio televizije.

Zvuči tako istinito. Jer, odrastaju posve drugačije nego što je odrastao on.

Jer, eto, maturalni, dakle ne diplomski, magistarski ili doktorski, nego maturalni mladog Andreja Plenkovića objavljen je 1989. kao knjižica u izdanju “Poslovne zajednice grafičkih i srodnih organizacija udruženog rada Jugoslavije”, a u svojevrsnom predgovoru je navedeno: “Ova knjiga namijenjena je nosiocima funkcije informiranja u grafičkim radnim organizacijama udruženim u Poslovnu zajednicu “Grafoimpex” za stručno osposobljavanje, kao i svim radnim ljudima kojima je samoupravljanje i društveno komuniciranje primarna zadaća.”

I uistinu nikada rad nekog mladog čovjeka neće biti objavljen kao knjiga, neće mu pregovore pisati nitko.