Nenad Livun i Davorko Vidović nisu iznijeli Grbina sa sjednice

Zagreb je lijep po kiši Tako je sve počelo. Tako i završilo. Volim kada se javnosti obraća doktor Rajko, a opet, nelagodno mi je. Kao što je onomad, u izbornoj noći lokalnih izbora, dok su HDZ-ovci slavili, bandićevci prestali na trenutak delat, u studiju kod Tihomira Ladišića mrtav ladan izjavio da je jako zadovoljan rezultatima, jer su esdepejci pobijedili u gradovima. Izbeljio oči Ladišić ko fildžane, gleda, a ne vjeruje. Kojim kurčevim gradovima? Komiži i Umagu, ko iz topa će doktor Rajko, počastivši javnost svojim nadaleko poznatim iskrenim osmijehom, ne trepćući iza naglancanih naočala. I jope se jučer pojavio, poznatog iskrenog osmijeha, naglancanih naočala i mljeo nešto, ubacio i duhovitu doskočicu o pošti i njenoj zaradi. Na trenutak me onako sav iskreno nasmiješen, podsjetio na vjevericu. Veselu vjevericu.

Volim takav humor, koji ne razumijem. To je onaj intelektualni humor, kojem ja nisam dorastao. Jedini nije reko Vjera u boga i partijska sloga, ali shvatili smo poruku. Sve u svemu, tamo (na Ibleru) je izgleda jučer bila dobra zajebancija. Jedni frajeri su uzeli druge frajere iz rende. Dodavali se loptu jedan drugome, lopta je kružila, a skupina njih petorica su je pokušavali ulovit. Ali ne ide. Znaju oni igrat ševe. Od noge do noge. Treniraju oni svaki dan. Jebu ih do besvijesti. Ljut sam na sebe. Pišem stalno. Pišem o događanjima i budalaštinama, lopovlucima, zatucancima i konjinama raznih fela i boja. A opet niko niš ne kuži. Možda bih trebao pisati na Hindu? Ili ćirilicom? Kako da ljudi shvate to o čemu pišem? Pa, SDP više ne postoji. Kada će to ljudi počet shvaćat. Postoji monstrum. Doktor Frankenstein je stvorio kreaturu. Koja se otela kontroli. Da vas ne držim u zabludi, doktor Frankenstein ste svi vi dragi moji građani koji preferirate crvenu boju. Stvorili ste hobotnicu, pohotnu i gladnu, koja isprepliće krakove, ne pušta što stigne. Ne znam, valjda vama nalik, vi ste ih birali.

Pročitajte

Pismo Predsjedništvu SDPH Armija vlastohlepnih, ali i samo pohlepnih, ali i nimalo častohlepnih, stvorila je mrežu, čvrstu, neprobojnu. Jučerašnja sjednica Predsjedništva SDP-a označila je kraj SDP-a.

Jučer se esdepe u zemlji koja vapi za demokracijom, pretvorio u stranku opasnih namjera. Koja postoji samo i jedino da bi zadovoljila interese dijela svoga članstva, moćnika, krkana, umreženih gangstera. Mreža lokalnih moćnika esdepeja, koji se godinama pomiču sa položaja na položaj, sa fotelje na fotelju, svi u želji da zarade neku nepripadajuću lovu, po mogućnosti što veću. Na uštrb sviju. I svojih kolega iz stranke ali i građana. Koji za njih ne glasaju, a oni koji glasaju glasati neće. [stextbox id=’alert’ ccolor=’e6e3e3′ bgcolor=’e6e3e3′ cbgcolor=’e6e3e3′ bgcolorto=’e6e3e3′]

Jučer su na sjednici ukinute sve žalbe na sve svinjarije koje su se događale posljednje vrijeme, a koje su se valjale u ladicama besprizornih organa stranke. Nemate se čemu žalit. Nemate ni kome. Neka vas lemaju na glasalištima ko konje, jer ste to i zaslužili. Neka vam mijenjaju podatke u bazi, neka vam zabrane pravo glasa, neka vas očigledno kradu i varaju, bahato i bezobrazno, neka vam nameću vodstvo po svom ćeifu ko u Požegi, jer vi to volite. Sami ste si krivi. Svaka grupa ljudi ima vodstvo, upravo onakvo kakvo to i zaslužuje.

[/stextbox]

Petorica su jučer napustila igru ševe.

Crvenih glava, kao da su ih masirali ili ne daj Bože šamarali. Sva krv iz tijela pretočila se u Sinišinu glavu, a i Babić nije izgledo puno bolje.

Daleko sam od tvrdnje da bi petorica šetača, koji su u tijeku sjednice prošetali, jarko crvenih glava, ko da su ih dobrano masirali, bila bolje rješenje za SDP, jer sam uvjeren da ne bi. Ista pašta. Jer, SDP ne postoji. Postoje samo uski interesi šačice ljudi, spremni uništit sve da bi ih sačuvali. [stextbox id=’alert’ ccolor=’https://makeagif.com/i/SEjy1D’ bgcolor=’e65757′ cbgcolor=’https://makeagif.com/i/SEjy1D’ bgcolorto=’https://makeagif.com/i/SEjy1D’]

To je to.

Ostalo je samo rutina, svi oni koji su ih podržavali, osjetiti će, vrlo brzo.

Na svojim guzicama. Jer, partija ne prašta. Mora zadovoljit pohlepu i glad i žeđ svojih štakora koji samo čekaju da se neko posklizne, pa da padne među njih. U čas nestane…

[/stextbox]

Ajmo se mi dalje bavit blago rečeno, suspektnim situacijama u društvu.

Pisati i čitati o tome. Ni slutio nisam da ću se pretvoriti u pisca kriminalističkih romana.

Nego, gdje smo ono stali?