Na dvogodišnjicu potresa: Nemojmo se zavaravati, Banija se obnoviti ne može

Danas je obljetnica.

Pred dvije godine, tog ranog zimskog jutra, s police na zidu u uredima Vlade pao je glineni krčag kojeg je neki ćato pronašao u podrumu muzeja i postavio ga na policu u svoj ured. Potres u Petrinji bio je tako snažan da se osjetio čak i u prostorijama Vlade. Ali, u zao čas. Bio je prerano, nitko u strahu nije istrčao iz ureda dok su zidovi  škripali i stravično pucketali, a i bio je u vrijeme kad državni i državotvorni štakori spajaju od Božića do Božića.

Pa, se niti ne računa da se dogodio. Jer ga oni nisu doživjeli u svoj njegovoj punini.

Krčag se nije razbio, ali je opasno napukao.

Više se na vodu s njime ne može.

Jer kaže narod, Krčag ide na vodu dok se ne razbije.

Potres je razguzio brižni rad PR agencija

Potres u Petrinji oštetio je brižno naglancanu caklinu glinenog krčaga. Pojavile su se pukotine. Unatoč vrijednom i samoprijegornom radu vojske PR stručnjaka, zdušno potpomognute armijom novinara koji ulizivačkim novinarstvom, pišući o svemu i svačemu, skreću pažnju javnosti s pravih tema.

Propasti društva, moralnoj i materijalnoj.

Zataškavane su pljačke ministara, konstantne promjene u vladi radi činjenice da su ministri lopovi. Kriminal na razini države reguliran je zakonski raznim Lexovima, uz pomoć političkih konvertita (uvijek me buni, kaže li se političkih konvertita ili političkih pervertita?) i naravno, konjskih trgovaca, saborskih predstavnika manjina, koji se uistinu ponašaju kao da Hrvatska i nije njihova domovina, jerbo, oni su tu slučajno.

Država je desetljećima upropaštavana

Desetljećima je izvlačeno iz državne kese, iz državne imovine, u džepove podobnih klipana koji su postali elita.

Pljačka i neznanje podobnih kadrova, vladajuće kaste stvorili su dobru i vrlo kvalitetnu osnovicu za završni proces propadanja.

Samo je falio okidač.

Okidač je kao i obično, neka bezvezna sitnica. Ovaj puta bio je strašno sitan. Vidljiv samo vrlo jakim mikroskopom.

Običan virus.

Korona virus, sićušna pizdarija koja je svojom pojavom pokazala svu bijedu društva, uporno uvjeravanog u činjenicu što ima ogromnu sreću, jer eto, ima Andreja Plenkovića i njegovu ministarsku družinu sastavljenu od lopova koje bi i Ali Baba poželio.

Uništena je Slavonija, tridesetogodišnju pljačku okrunio je Projekt Slavonija osmišljen tako da lova odlazi u džepove najvećih HDZ poduzetnika.

Druga je stvar jesu li to poduzetnici ili naprosto lopovi.

Prema mjerilima hrvatskog pravosuđa, to su svakako ugledni poduzetnici,  od one vrste da se propitkivanje o njihovom poštenju u užasno sporom pravosuđu u samo dan ili dva nakon nekakvog propitkivanja, odbacuje kao neosnovano.

I idemo dalje, kako je nekada govorio najveći lopov Ivo Sanader, koji je mjerljivo s današnjim lopovima, samo desetak godina kasnije, bio mali od kužine.

Novaca za investicije više nema

Kralo se, grabilo se, svaki dan, i subotom i nedjeljom i radnim danom, trideset godina. I onda je kasa konačno ostala prazna. Investicije su bile sve manje, radna snaga je odlazila trbuhom za kruhom, jer su kruh ovdje proždirali lopovi. Poduzetnici su počeli tražiti radnike po Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, čak su i na Kosovo odlazili, premda Kosovare ni kurca ne razumiju, ali ionako to i nije bitno, bitno da hoće raditi, naučit će.

Taman se nekako onda pojavila ta jebena korona. Po nalogu HDZ stožera, staje sve. Sva proizvodnja, sajmovi, kafići i ugostiteljstvo, a trgovine rade simbolički.

Stalo je sve, osim misa, naravno. I procesija.

Iz mjesta u mjesto više ne možeš.

Gradska domaćinstva koja su imala nekakva zemljišta na selu više ne mogu na svoje njive, u svoje voćnjake, vrtove i maslinike. Nego ćuče u kući sjedeći na velikim hrpama toalet papira. Firme staju s radom, prelazi se na nekakav rado od kuće.

Vlada daje poticaje, pazeći da bolje prođu njoj bliski

Vlada daje nekakve poticaje za gospodarstvo, tri mjeseca. Kasnije više nema. Poticaji su davani po uzoru na EU, sa samo sitnom razlikom, EU poticaji davani su strogo namjenski i kirurški točno i ciljano u srž. A poticaji u Hrvatskoj davani su po principima Haj haj uživaj, i mazanja vrata debeloj guski.

[perfectpullquote align=”full” bordertop=”false” cite=”” link=”” color=”#a8324c” class=”” size=””]Najveći kolač poticajima odlazio je naravno državotvornim lopovima.[/perfectpullquote]

Kako se to kod nas kaže poduzetnicima. A trebalo bi se govoriti oduzetnicima. Bilo bi sve jasnije.

Onda je došao zagrebački potres. Pokazao je svi bijedu vladavine tipa koji nas sada gleda iz grobnice sagrađene pola na asfaltu pola u parku. Pa se pitam, jesu li njega možda zasadili?

Pa će se pojaviti kad-tad novi Bandić, čim izraste. Ovo što je izraslo, po znanju mu ni do gležnjeva nije.

Vlada je nakon potresa u Zagrebu munjevito reagirala. Preselila se u zgradu NSK, onu lijepo i kvalitetno sagrađenu. I to bi, što se tiče Zagreba, bilo manje-više to.Jedina konkretna mjera Vlade nakon potresa

Onda je došla Petrinja

Prvi potres, pa katastrofalni drugi. Razrušeno je sve. Sela oko Petrinje sravnjena su sa zemljom.

Ljudi na cesti, po cičoj zimi, bez krova nad glavom, praznih duša, ali punih očiju suza. Sav život nestao im u desetak sekundi trešnje zemlje.

Bijeda društva u punom sjaju. Građani se organiziraju, konvoji pomoći milili su prema Petrinji. Kuhari, mesari, pekari odlaze u Petrinju, danonoćno pripremaju hranu, spravljenu od onoga što su donirali građani diljem Hrvatske. Pomoć pristiže iz drugih država, dolaze šatori, kontejneri.

[perfectpullquote align=”full” bordertop=”false” cite=”” link=”” color=”#a8324c” class=”” size=””]Na mjestu potresa pojave se i naši političari koji brižnim okom paze da ih kamere uhvate dok imaju zabrinut izraz lica. I oni su davali podršku. Onu najvažniju. Moralnu podršku.[/perfectpullquote]

Lokalna civilna zaštita, vatrogasci, policija, vojska se snalaze sami kako umiju i znaju. Vrha države nigdje. Tek nakon dva tjedna počinje pristizati pomoć od države. Vrlo sramežljivo, a stanovnici Banije preživjeli su isključivo uz pomoć donacija i neumornog rada volontera iz cijele države. U to vrijeme znali smo da imamo i Crveni križ, ali nitko nije znao čemu to služi.

Jel se to možda jede?

Onda je državi polako kao i obično, počelo dolaziti iz dupeta u glavu

Mjesec dana i koliko još i onda država se sjetila da bi joj cijela situacija na Baniji mogla štetiti, a izbori tek što nisu.

Pa je prvo naređeno da sve donacije moraju ići preko Crvenog križa, pa smo konačno saznali čemu služi ta institucija vrlo dobro plaćenih trutova.

Uključuje se i vojska s poljskim kuhinjama. Oni volonteri što su danima i noćima  neumorno spremali tisuće obroka postaju smetnja. Pa ih se tjera.

Osniva se i nekakav stožer, naravno.

Na čelu stožera Medved. General, Hrvat, katolik, vjernik, vojnik, strog. Nema više mrdanja. Kao što do tada država kurcem nije mrdunla.

Država sve preuzima, ali naravno, organizacija je zakurac. Stalno nešto fali.

Krenula je procjena oštećenja. Puno kuća dobilo je crvene naljepnice a i narančastih puno.

Sav lopovluk tek nedavno završene poslijeratne obnove isplivao je na površinu, mnoge su zgrade građene bez armaturnog željeza, koje je dakako debelo obračunavano. Pa su se sada srušile ko kuće od karata. Od poslijeratnih obnavljača, a u stvari lopova, u zatvoru nije završio nitko. Niti je tko strijeljan.

[perfectpullquote align=”full” bordertop=”false” cite=”” link=”” color=”” class=”#a8324c” size=””]Pa nećeš zatvarat svoje pajde kojima si dao posao i podijelio s njima ono što je pokradeno na baušteli.[/perfectpullquote]

Da Bog da njima, HDZ-ovcima i predstavnicima manjina Darko Horvat kuće obnavljao.

Počinju se raditi planovi obnove. Velik posao, a za uhljebe koji su se nakotili po državi i županijama, neizvediv, jer su to stručni poslovi, koje oni raditi ne znaju. Nisu oni tu zbog struke. Nego zbog para i povlastica. Svojih.

Da tragedija bude još veća, na čelu te nekakve obnove stoji lažljivi ministar Horvat, kojem s trideset metara udaljenosti u očima vidiš da ne zna. Ali ne zna samo dvije stvari, što i nije puno. Ne zna posao i ne zna izreći niti jednu rečenicu, a  da nije samo šuplja laž.

Godinu i  pol dana nakon potresa opozicija je tražila smjenu ministra Horvata jerbo je nesposobni lažljivac.

Nije smijenjen, jer ga je naravno, podržao HDZ i predstavnici manjina.

Dao Bog da njima, HDZ-ovcima i predstavnicima manjina Darko Horvat kuće obnavljao.

Onda ga je klepilo. U mandatu, prvi ministar koji je uhapšen u mandatu. Klepilo ga samo malo nakon bezrezervne podrške HDZ-a i predstavnika manjina. Druge ministre se hapsilo nakon mandata. Naravno isto nakon podrške HDZ-a i dupevirejućih im predstavnika nacionalnih manjina.

Da Bog da njih, HDZ-ovce i predstavnike manjina hapsilo kao Darka Horvata kojeg su podržavali.

Papiri za obnovu pripremali su se godinu i pol. I nisu bili gotovi. Godinu i pol trebalo je da se krene s prvim rušenjem, što je bilo samo bacanje prašine u oči.

[perfectpullquote align=”full” bordertop=”false” cite=”” link=”” color=”#a8324c” class=”” size=””]Jer, rušilo se da se ne bi gradilo novo. Rušilo se da se zamažu oči[/perfectpullquote]

Počela je najteža faza obnove, podjela plijena.

Ministar bi ovako šef Ureda bi ovako. Ja ti dam posao za koji tražiš 100.000 EUR za 130.000 EUR. 100.000 tebi 30.000 meni, što je ipak poštenije nego Granićevo Pola meni, pola tebi, pola Bagi.

Ondak su javili da dolazi lova iz EU fondova. Totalno sranje. Lova je ogromna, jer državna je kasa prazna, puna paučine, ali EU lovu prati urokljivo oko one Laure, europske tužibabe.

A vrijeme ide. Padaju kiše, pušu vjetrovi, vrele noći smjenjuju hladne noći, a ljudi i dalje bez svojih domova.

Lova iz EU pomoći se ne povlači, nije potegnuto ni deset posto. Novi ministar Paladina umjesto na Baniji, stoluje u DORH-u u Gajevoj, gdje daje beskonačne iskaze o tome oklen mu imovina od 60.000.000 EUR-a. U četrdesetoj godini života.

Taman je nekako druga zima bez krova prošla, počeo rat u Ukrajini.

Troškovnici napravljeni pred dvije godine, nakon potresa, debelo su zastarjeli. Jer cijene divljaju.

Materijal leti u nebo. Radnici, zidari, fasaderi, krovopokrivači, tesari, keramičari odavno su otišli.

U EU, gdje posla ima, gdje se posao plaća. Majstora koji bi obnavljati znali, nema.

U tri godine obnovljeno je šest kuća. Od strane države. Tridesetak kuća obnovili su privatni donatori. Na drugu godišnjicu potresa u Petrinji ukazuje se Plenković, s kolonom savršeno uglancanih raskošnih Audija. Oduševljeni građani ponadali su se da je on došao pridružiti im se u grudanju. Ali jebiga, nije.

[perfectpullquote align=”full” bordertop=”false” cite=”” link=”” color=”#a8324c” class=”” size=””]Gađali su grudama čovjeka, a samo pet mjeseci ranije glasali su za lopovsku organizaciju, pravomoćno osuđenu kojoj je on načelu. Obično boravak na svježem zraku ljudima razbistri mozak, pa postanu pametniji. Osim na Baniji.[/perfectpullquote]

Onda su objavljeni rezultati popisa stanovnika. Pola miliona Hrvata je ishlapilo. Naja. Nema ih.

Odselili tamo gdje je bolje. Osim stotinjak liječnika koji su zvijezde svih priča o odlascima, otišlo je i desetine tisuća keramičara, tesara, krovopokrivača, zidara, fasadera, zavarivača, tokara.

Otišli su tamo gdje posla ima.

Tamo gdje ljudi znaju napraviti da posla ima. Otišli i Albanci, Makedonci, Srbi, Crnogorci.

Otišli i mikseri za beton, otišle i dizalice.

Ostalo je ništa

[perfectpullquote align=”full” bordertop=”false” cite=”” link=”” color=”#a8324c” class=”” size=””]Ostale su samo ruševine, ruševine koje, budimo iskreni, ne može obnoviti nitko, a ne nekakav Paladina, kojem obnova i nije najveća briga na svijetu.[/perfectpullquote]

Kao što nije obnova najveća briga ni Andreju Plenkoviću, koji samo što nije postao razrok od gledanja jednim okom na fotelju predsjednika EK. Koja bi mu, moglo bi se desit bude sve dalje. Pa će PR stručnjaci potpomognuti novinama opet peglati imidž.

Najboljeg premijera na svijetu.

Obnovu na Baniji ne bi mogli riješiti niti Henry Ford, niti čuveni Lee Iacocca koji je Chrysler izdigao iz sranja u nebeske visine.

Jer nema sučim.

Nema troškovnika koje je pojela inflacija, nema građevinske operative, nema radnika, nema niti planova koliko radnika uopće trebamo, koliko radnika na jedan objekt treba biti.

Kao kad se u svatove ide bez one stvari.

Nema radnika, inženjera, nema tvrtki, nema strojeva…

Imate li vi dragi moji uopće predodžbu koliko samo betona i miksera treba da bi se za godinu ili dvije sve to napravilo i potrošio te EU novce?

Bilo je puno građevinskih obrta i manjih tvrtki, a u manjim gradovima i općinama lokalni šerifi to rastjerali i ubili.

Ako nećeš meni dati ili kako ti ja kažem, ja ću te sjebati…

I sjebali ih…

Eno ih sada devedeset posto u Austriji ili Njemačkoj. A šerifi su tu. Eno vam ih na grbači. Mamuzaju vas do krvi. I neće stati.

[perfectpullquote align=”full” bordertop=”false” cite=”” link=”” color=”#a8324c” class=”” size=””]Toliko EU novaca namučilo bi čak i obitelj Škugor, kako ga ukrasti. A oni su pali u zaborav.[/perfectpullquote]

A eto, produljeni rok za korištenje EU sredstava teče, skoro je pri kraju. A stoji nedirnut. Jer Laura ne skida oko sa njega. A koristit ga se ne može, jer se da se ne ukrade ne zna napraviti ništa.

Takve smo naravi, takvog smo znanja, tako smo školovani.

I zato dragi moji, nemojte se zavaravati obnove Banije nema. Neće je ni biti skoro.

Zašto, znate i sami. Do tada, gimnasticirajte na svježem zraku.  I čekajte slijedeće izbore da bi opet glasali za one koji sustavno uništavaju društvo.

HDZ i njihove jatake.

#Potres #PotresPetrinja