Miroslav Škoro i Božji fingering

Hrvatska namjerava kupiti deset atomskih bombi.

Da se nađe.

Umjesto žilet žice, umjesto nespretno kupljenih aviona, koji nisu još kupljeni, ali biti će nespretno kupljeni, garant.

Kupit će te bombetine umjesto katastrofalne diplomacije i vanjske politike.

Jer što će nam ti nesposobnjakovići kad svi budu znali da imamo atomske bombe? Pa će nam se svi izmicat sa puta.

Pa nisu ludi natezat se sa naoružanim budalama.

Tajnom odlukom Vlade, odlučeno je da se nabavi deset atomskih bombi, svaka snage od 600 kilotona. Svaka je dakle jača četrdesetak puta od one bačene ja Hirošimu.

I tako deset puta!

Zbog posvemašnje besparice, odlučeno je da se bombe kupe kroz kompenzacijski posao.

Zamjenom dobara.

Pa bi Hrvatska izvezla: Andreja Plenkovića, Vladu Šeksa, Kolindu Grabar Kiratović i nekoliko ministara, ne više od četiri.

Iste razorne snage kao bombe koje se namjerava uvesti.

U zamjenu za atomske bombe ukupne snage 6.000 kilotona.

Zamislite sreće kada na okidaču atomske bombe prst bude imao Damir Krstičević, vojnik, pobjednik, lingvist i poliglot, dok čeka nalog Preeeecjednice dan iz kozmetičkog salona, da mu javi Stišći Damire..

Pa za gaće umrljat od uzbuđenja.

Iz ove zemlje se bježi glavom bez obzira.

Bježi svaki onaj koji ima noge, a nema živce živjet u onome što je zajebo na izborima.

Što je poprilično pokvareno.

Hrvatska bi za glasače HDZ-a, Mosta, HNS-a, BM 365, u svakom slučaju trebala zatvorit granice.

I uzet im pasoše, pa nek kusaju što su i zakuhali.

Toliko je sve jadno i bezizlazno da je čak i vječito ozbiljni i nadrkani premijer prošli tjedan uhvaćen u pokušaju bijega.

Probo se uvalit u europarlamentarnu fotelju.

Valjda se i njemu ogadilo gledat na sastancima Vlade njuške onog unjkavog Marića, zamašćenog Lovre Kuščevića, pa Tolušića i Žaoke, koja mu umilno trepće trepavicama.

Barem jednu ruku, ili barem deset kila lososa, dala bi i stanovnica Pantovčaka za nekakvu zvučnu funkciju u Europi, NATO, ma bilo gdje.

Samo da je zvučno i samo da je što dalje odavde.

Kako bi izbjegla kako to kaže Milanović, strašni sud naroda. Koji joj visi nad glavom.

Veri sun!

En ti države kojoj predsjednica i predsjednik vlade love avione za uteć.

Ma ne mora bit ni biznis klasa, može i na krilu od aviona sjedit, samo da uteku.

Ko nekada kralj Petar. Koji se popišo u vjetar.

Glavom bez obzira.

Ko što su i cijeli svoj mandat radili.

Glavom bez obzira.

Glavinjali.

Hrvatska je, kaže ona knjiga sa kožnatim crvenim koricama, sekularna država.

To znači da bi se popi trebali držat  samo crkve i dječicu lovit za guzičice samo u sakrtistijama, nipošto u školama.

Tako bi bilo da nema životnog djela velikana krivih velikih djela, Jure Radića. Čovjeka koji je projektiro Maslinički most na krivom mjestu.

Čovjeka koji je projektiro trogirski most ispod razine mora.

Kad je vidio da mu mostovi idu kako idu, projektiro je i Vatikanske ugovore, po kojima je Katolička crkva sve, a Hrvatska ništa.

Pa je lovište prošireno sa sakristija na cijelu državu.

Nije se zamaro sa Ustavom RH, pa tu knjižurinu ne zna dešifrirati i rastumačiti nit Ustavni sud.

Sad, ne znam da li radi toga što je knjiga komplicirana ili su ovi u tom Ustavnom sudu papci.

Ili jedno i drugo.

Jebiga, ne znam.

Pa tako predsjednica sekularne države u nekakvoj emisiji na nekakvoj televiziji koju niko ne gleda, ali joj se plaća pretplata, pjeva nekakvu crkvenu pjesmu.

Koju je naučila jer je pjevala ko mala u crkvenom zboru.

A samo mjesec dana izjavljuje da se o onom sistemu nije smjelo ići u crkvu, što je notorna laž.

Dakle, imamo predsjednicu koja laže.

Imamo predsjednicu sekularne države, koja je početkom 2015 izjavila : Kao hrvatski državni poglavar:

– držat ću se Ustava i zakona,

– brinuti se za poštovanje ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske,

– bdjeti nad urednim i pravednim djelovanjem svih tijela državne vlasti,

– čuvati nezavisnost, opstojnost i jedinstvenost države Hrvatske.

Da bi u crkvenoj emisiji na državnoj telki pjevala nekakvu religioznu pjesmu.

Imamo predsjednicu koja je, što sada vidimo da nije ni malo nebitno, totalna truba, za pjevanje. Ali ne samo za pjevanje.

Ali, ako ona ne kapi ništa, onda ona kamarila skupljena na Pantovčaku kuži o čemu se radi.

Pa namažeš na šnitu kruha red domoljublja i baljenja po zastavi.

Pa se preko toga namaže malo ogavne crkvene patetike.

Pa si odma u šansi da si već blizu uvaljivanja dupeta u fotelju Franje Tuđmana, model Stajliš Frničr Đorđević.

Stajliš Frničr Đorđević

Skužio je to i frajer koji je puno toga u životu započeo, ali ništa dovršio nije, pa se pokroviteljsko obraća Mom Narodu.

Narodu sa veliko N.

N kao Nepismen. Pa se valjda obraća samo nepismenima. Krkanima. Krezubicama. Rvatinama, kako ih neki nazivaju.

Ciničnog pogleda, u kameru se smješkajući.

Znajući da njegov Narod voli cinične tipove.

Što mu jako povećava šanse, jer su pravi domoljubi, oni koji bi se odma priklali nožem za državu, u pravilu nepismeni.

Pa pizda ti strinina, ja sam svoj, nisam tvoj.

Koji me kurac svojataš?

On je objavio da je njegova kandidatura božjeg prsta.

Pokušavam zamisliti kako je Bog upotrijebio svoj prst.

Da bi ga natjero bit predsjednikom, a njemu se baš ne da. Ako bi se zajebavali.

Pa je turio i potaknuo pjevača.

Prst, naravno. Pa to smo rekli.

Ako je to posljedica nekakve radnje Božjeg prsta, ona je realno očekivati da se ovih dana kandidira i Blanka Vlaščić, Simona Gotovac i ostale velike vjernice.

Koje su isto imale bliske susrete sa Božjim prstom.

Mogle i one  bi postat predsjednice sekualrne države.

Neke od njih misle da se radi o seksularnoj državi, ako se uzme što su radile prije Božjeg fingeringa.

Iz koje bi, samo kada bi mogli, pobjegli i Predsjednica i premijer.

Ali, jebiga, ovi pokvarenjaci vani uz pokvareni smiješak, kažu nam, Jebite se, eno vam ih. Vi ste TO birali!

Ali, balkanska lukavost nema kraja.

Pa će i predsjednica i predsjednik vlade ipak otić u inozemstvo, kao zamjena za atomske bombe iste razorne snage!

#KGK #MiroslavŠkoro