Mali miš kojeg se ne pita niš

Danima su trojica vrhunskih intelektualaca, trojica najškolovanijih u Domovinskom pokretu vrtjeli po Internetu. Naime, u članku o pokušaju uhićenja Dodika na nekakvom portalu naišli su na rečenicu:

U ovakvoj konstelaciji stalnih političkih kriza, pravoj političkoj bari, potpuno je utemeljena bojazan…

Ne znaju značenje, a riječ tako jebeno dobro zvuči

Zblenuto su gledali u riječ konstelacija.  Nazivali i raspitivali se, zvali i čuveni osječki fakultet, tražili na sve strane da shvate smisao te riječi. Ne znaju značenje, a riječ tako jebeno dobro zvuči. Bilo je tu svašta, bilo je i tumačenja o konstelaciji zvijezda, Mjeseca, to ih je odvuklo u drugom smjeru. Tek nakon dva dana dokučili su.  Ma nisu u pitanju mrske zvijezde, nije ni Mjesec. Riječ znači odnos. Ali ne snošaj. Odnos.

Pa onda, Halo šefe, uzmi papir i piši. Konstelacija. Jesi upisao? Ovaj govori da je. Ponovi šefe. Konlestacija. Nije dobro, krivo si upisao. Konlstenacija. Ma šefe, Konstelacija. Pa onda ponove slovo po slovo. K O N S T E L A C I J A. Pa to sam i upisao. Kontselacija. Ajde polako slovo po slovo. Konstelacija konačno. Pa onda ajde opet malo brže. Pa još brže. Pa još brže. Konačno je nakon samo dvadeset i tri pokušaja tečno izgovorio Konstelacija.

E šefe, to ti znači odnos. Moraš upotrebljavati čim češće tu riječ. Jer zvuči pametno.  Svi će se diviti kako si pametan.

Gledao je šef u taj papirić na kojem je krupnim slovima napisano KONSTELACIJA. Ponavljao u sebi. Uzdahne, E pa jebate, kako je teško biti političar. Ma ko će to zapamtit.

I onda na sastanku sa stranačkim kolegama ispali, nastojeći biti ležeran dok su mu se dlanovi natopljeni znojem lijepili za govornicu, izgovori rečenicu.

Matematički bi to u konstelaciji, konstelacija je takva da idemo u koaliciji s HDZ-om, da je gradonačelnik naš, a zamjenik njihov. I to je trenutno dogovorena konstelacija…

U dvorani tajac. Zaprepaštenje  među članovima. Konst, ma kako se to kaže, što znači taj kurac? Zadivljeno gledaju u šefa za govornicom. Kakve li samo riječi on koristi. Matematika, pa ta kolanastacija. Kako je pametan naš predsjednik. Ma ima glavu za Ligu naroda, kako je govorio davno Strikan za Netjaka.

Na skupu intelektualne i političke kreme Domovinskog pokreta rečeni Penava toga dana ispalio je:

Matematički bi to u konstelaciji, konstelacija je takva da idemo u koaliciji s HDZ-om, da je gradonačelnik naš, a zamjenik njihov. I to je trenutno dogovorena konstelacija. Na nju, Plenkovića zapravo nitko nije ništa ni pitao, on je na to morao pristati ukoliko je htio biti premijer. I to je bio jedan, ja ću reći moj, prije svega moj zahtjev, moja operacija, moj cilj da iskoristimo tu snagu koju imamo kako bi tranziciju prvog čovjeka Grada Vukovara prebacili s mene na kandidata, odnosno na Domagoja, danas to mogu otvoreno reći, maksimalno bezbolno i uz najmanju moguću i u teoriji moguću opasnost da doživimo neuspjeh. I oni su na to morali pristati, i oni su na to pristali.

Mali miš kojeg se ne pita niš

Ako odbacimo riječi matematički i konstelacija, izjava Ivana Penave, budućeg potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske, odjeknula je dvoranom poput bombe.

Riječi Plenkovića zapravo nitko nije ništa ni pitao, on je na to morao pristati ukoliko je htio biti premijer, urezale su se u malešne mozgiće kao da su dlijetom uklesane. Riječi budućeg potpredsjednika Vlade RH, koji pred svojim članovima ponosno kazuje da je predsjednik Vlade RH samo mali sroljo, pišmolj. Mali miš kojeg se ne pita niš.

Jerbo, Andrej Plenković, taj mali miš, kojeg se ne pita niš ima samo jednu želju. Biti premijer. Pojavljivati se na televiziji, vozati se u limuzini uz pratnju, uživati u vanjskim simbolima moći, bahato i arogantno se, kao što i priliči premijeru takve jedne moćne i važne države, odnositi prema svima. Jerbo on je baja. Iz hrvatskog kraja.

A ustvari je samo mali sroljo, nebitan u stvarnosti. Jer politiku države vodi ovaj čovjek markantnog nosa što stoji za govornicom, čovjek koji je za samo četiri dana upornog rada na sebi savladao izgovaranje  komplicirane riječi konlastacija  ili tako nekako. Ako želi bilo što taj Andrej, kao premijer mora postupiti kako mu narede Penava, Ćipe i ostala intelektualna elita Domovinskog pokreta. Na samu drugačiju pomisao, ma samo na bljesak neslaganja Andrejevim u očima, Domovinska ruka jednim pokretom zategne jajca malom mišu kojeg se ne pita niš, a on ponizno kimne glavom. I bahato se obrati svima oko sebe. Tamo gdje smije.

Dugo vremena živim u uvjerenju da je Plenković, unatoč njegovim tvrdnjama i samohvalama, u europskim razmjerima bitan i važan ko što su važni i bitni subtitlovi u fantastičnim pornićima nezasitne Brooke Blaze. Nitko subitilove u njenim djelima ni ne doživljava, pa ih i nema. Plenkovića u Europi ne doživljava nitko, osim kurtoaznog pozdravljanja, a ovdje ga doživljava samo HDZ elita kojoj je kroz sve ove godine omogućio bogaćenje u neslućenim razmjerima.

Ali, centar moći, prema riječima Penave je daleko. Tamo u ravnoj i prašnjavoj Slavoniji, u malenoj prostoriji sa stolom na kojem je postavljen škripac, koji se zategne prema potrebi.