Jučer je Gordan Maras imao pranje glave sa šamponiranjem

Jučer naprosto nije bio dan Gordana Marasa.

Ujutro je lijepo obukao odijelo. Cipele su ga nakon dva mjeseca nošenja japanki žuljale.

Pa je lijepo otišao u Sabor.

Prvo je podletio pod nož kolegi Plenkoviću, ili Andreju, u sabornici.

Nije mi jasno, prvo i osnovno.

Andrej Plenković je predsjednik vlade RH.

Nažalost, ali je. To je činjenica. Sklepao je većinu, a dok je ima, na vratima njegovog ureda biti će napisano Predsjednik Vlade RH.

Uistinu se ne sjećam, da li je Gordan Marasikada bio predsjednik Vlade Republike Hrvatske, makar na četiri i pol minute.

Ali, on ga naziva uporno i redovito kolega, ili naprosto Andrej.

Nije mi poznato da li oni u Saboru imaju nekakav kodeks ponašanja, ali sam skužio da se svi međusobno zovu prezimenom, a predsjednika Vlade zovu predsjedniče Vlade.

Pregledavao sam stare snimke, Gordan Maras se obraća Zoranu Milanoviću govoreći mu gospodine predsjedniče Vlade.

Nema Zorane, Zoki, Kizo, Milanče, ili kako bi već moglo se zvati Milanovića.

Nije mi razumljivo to njegovo usiljeno i nepristojno inzistiranje na bliskosti, u nazivanju Plenkovića, imenom, malo mi to baca na jednog drugog Gordana.

Ako pak tim gestom Maras želi pokazati da ne prizna legitimitet Andreja Plenkovića, onda je to stvar političke nekulture, jer, Plenković je izabran od strane Sabora za bude predsjednik Vlade.

Svidjelo se to nama ili ne,

Meni se ne sviđa, ali ne mogu tu ništa.

Dakle, Plenković je jučer izvršio pranje sa šamponiranjem kose (naravno, kada je riječ o Gordanu Marasu, to je figuratvino), kako Gordana Marasa, tako i SDP, napose SDP grada Zagreba, iskoristivši direktni zicer kojeg mu je kolega Maras isporučio kao na tanjuru.

Pa je počeo:

Ja ću žustro nastojati identificirati, u koju od žanr ovih frakcija SDP-a spada Gordan Maras. Ja pokušavam shvatit, ali nije jasno na prvu.

Nastavak je bio jeziv.

Najgore od svega, što je bio bolno jeziv, i bolno istinit.

Sve ovo je naprosto bilo neugodno za gledati. To što je prije toga pohvalio Davora Bernardića da je uspio sklopiti nekoliko tih rečenica, nije previše bitno, na zajebancije o Davoru Bernardiću smo, na žalost, navikli.

Ne znam, kako se osjećao Gordan Maras, da li mu je bilo svejedno, smiješno ili očajno. Ne znam.

Teško da će to šamponiranje i zaboravit, tim više što je raj izrezak govora bio ponavljan cijeli dan na svim televizijama.

Pa evo, da i je objavim pitanje i odgovor:

Taman kada je Maras odlučio ne gledati televiziju, nego samo listati novine, pojavila se u novinama izjava Romane Jerković, za koju sam i ja jučer, bazirano na informacijama iz novina ,napisao da je tajno snimala razgovor na Klubu zastupnika, a za tajno snimanje optužio ju je Gordan Maras.

Pa ona kaže:

Prestara sam da bi me laži od nekoga kao što je Maras uzbuđivale. Da bar jesam snimala, još bih danas, bez obzira na cijenu, poslala snimku svim lokalnim organizacijama na terenu neka vike što je to elitni klub SDP-a. Da članstvo shvati koliko je nekim zastupnicima SDP i sve ono što su generacije naših kolega desetljećima gradile nevažno i kako se lako može urušiti

Ispričavam se gospođi Jerković zbog napisanoga, jer sam se bazirao na članku iz novina, koje su valjda smatrale da je Gordan Maras vjerodostojna osoba.

Napomena Spectatora:

Nakon izbora Gordana Marasa u za predsjednika GO SDP Grada Zagreba, napisao sam da o njemu i SDP-u neću pisati sto dana, kako je to uobičajeno.

I nisam pisao.

Sto dana ističe 25.rujna 2018., u što se možete uvjeriti na kalendaru koji odbrojava dane na stranicama Spectatorbloga.

#GordanMaras