Junaci crnih kronika, a heroji na sudovima

Hrvatska je suočena s rastućim jarkim kontrastom u primjeni pravde: dok se sinovi moćnih političara izvlače s minimalnim kaznama za teška djela, obični građani bivaju rigorozno kažnjavani za sitne prekršaje, ponekad i za puko preživljavanje.

Slučaj Josipa Đakića, dugogodišnjeg HDZ-ovog čelnika Virovitičko-podravske županije, predsjednika HVIDRA-e i saborskog zastupnika, služi kao tipičan primjer fenomena „HDZ-ovih šerifa“. Đakić, poznat po krkanskom i kočijaškom ponašanju, radikalnim stavovima i eksplozivnoj naravi, i sam je imao problema sa zakonom – pravomoćno je osuđen zbog fizičkog napada na policajca, a jednom je čak prijetio pištoljem redaru disko-kluba. Naravno da me brine, što takav glavati krkan uopće zalazi u disko klubove, kokovima i guzovima zavodljivo kruži i mješa, dok mu je za pas zataknuta, kako to pravi krkani kažu, utoka.

No, ono što najviše zabrinjava jest konstantno ponavljajući obrazac nekažnjivosti u njegovoj obitelji.

Tomislav Đakić, jedan od Josipovih sinova, nedavno je osuđen na 10 mjeseci zatvora zbog prijetnji smrću četvorici zagrebačkih policajaca. Ipak, zatvorska kazna je zamijenjena radom za opće dobro, što znači da će odraditi 540 sati društveno korisnog rada, uz mjesec dana provedenih u istražnom zatvoru.

Naravno, poziv je to svima nama da murjacima koji vam iz nekog razloga idu ne ganglije, samo ledenim glasom kažete, Ubit ću te, a dobro je imati i utoku ili barem pištolj, da budete uvjerljiviji. Pa samo malo gulite krompire, i to je to.

Očito je da lopov sudac misli da je posve u redu prijetiti smrću policiji. Pa što ne biste i vi?

Mladunče bivola, Tomislav, je policajce vrijeđao i prijetio je policajcima smrću, a te je večeri bio i pod utjecajem kokaina. Unatoč težini prijetnji, Tebe ću, klošaru, zapaliti, Jebat ću vam žene i djecu, Svi policajci će dobiti otkaz, izbjegao je zatvor. Sudac ga poslao na guljenje krumpira da policajcima na miru i neometan jebe ženu i djecu nakon stresnog guljenja.

Nije poznato, ima li sudac ženu i djecu, ali vjerojatno ima podeblji bankovni račun.

Ništa bolja nije ni povijest Ivana Đakića, drugog sina, koji je 2018. prijetio smrću novinaru Ivanu Žadi.

Hoće li ovi iz DORH-a pitati malog Đakića: „Ajde dečko, pjevaj, odakle ti hotel?“

Osuđen je uvjetno, a ta mu je kazna spojena s onom za sramotnu objavu na Facebooku: na pravoslavni Božić 2019. objavio je fotografiju ustaškog koljača iz Jasenovca s odrubljenom glavom Srbina, uz poruku: „Svim ‘prijateljima’ srbićima sretan Božić.“ Za prijetnje i poticanje na nasilje i mržnju osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora od 11 mjeseci uvjetno, s rokom kušnje od tri godine.

Ivan Đakić je inače poslovni genije. Sa samo dvadeset godina otvorio je vlastiti hotel. A vi hrmbajte cijeli život, da biste na kraju kopali po kontejnerima.

Pošteni ljudi, a da ne govorim svi Srbi, trebali bi u širokom luku zaobilaziti hotel Divino u Pitomači!

Ima li sve ti skupa veze sa optužbama HDSSB-a, koji je Jopu Đakića optužio za ratno profiterstvo? Naravno da nema. Posve slučajno gologuzan koji je ušao u rat iz kojeg je izašao bogat kao Krez, ma on ne može biti kriv.

Ratni profiter? Ili samo poštovani saborski zastupnik i otac četvorece finih mladića? pic.twitter.com/CRQ6si7OjC

— Spectator (@SpectatorHR) June 8, 2025

Najstariji sin, Hrvoje Đakić, također je imao susrete sa zakonom. Godine 2012. triput se automobilom zaletio u Zadranina Predraga Vukčevića, pokušavši ga ubiti. Unatoč optužbama za pokušaj ubojstva i 1.2 promila alkohola u krvi, prvotno je nepravomoćno osuđen na uvjetnu kaznu. Kasnije, na ponovljenom suđenju, osuđen je za pokušaj ubojstva na djelomičnu uvjetnu kaznu – sedam mjeseci zatvora te godinu i pet mjeseci zatvora uvjetno.

Naravno, nije slučaj Đakićevih sinova unikat.

Više je to obrazac ponašanja junadi HDZ-ovih moćnika.

Tomislav Šimara, sin bivšeg HDZ-ovog zastupnika i vlasnika Slatinske banke, 2011. godine pretukao je umirovljenika. Kažnjen je s 360 sati rada za opće dobro, no ni to nije odradio – potpis da je radio u općini dao mu je očev prijatelj, načelnik općine Sopje, koji je zbog falsificiranja i sam završio na optuženičkoj klupi.

Željko Goršić, sin nekadašnjeg državnog tajnika u MORH-u, 2008. je s grupom Mladeži HDZ-a divljao u kafiću uz povike „Ajmo ustaše“, lomeći inventar. Kažnjen je novčano. Tri godine kasnije, s dvojicom je premlatio Marka Jovkovića u kafiću, za što je dobio sedam mjeseci zatvora.

David Kruljac, sin generala Mladena Kruljca, heroja Domovinskog rata, a kasnije heroja crnih kronika, izbjegao je zatvor unatoč tome što mu je policija pronašla 27 grama kokaina, skoro četiri kilograma marihuane i 118 tisuća eura, koje je, po sumnji policije, zaradio preprodajom droge. Osuđen je na godinu dana zatvora, što je pretvoreno u 730 sati rada za opće dobro te novčanu kaznu od 200.000 kuna. Ispalo je da je sud povjerovao da je drogu čuvao za nekakvog Toma Forda,  kojeg nitko nikad nije vidio, nije čuo. Dovoljno da te sud počasti guljenjem krumpira. Možda tajanstveni Tom Ford ima inicijale A.P.? Za vrtoglavu cifru nađenu u stanu kod balavca koji ništa ne radi, 118.000 EUR, sud nije postavljao pitanje o porijeklu, jer se podrazumijeva da generali i junaci Domovinskog rata imaju zbuksano perje. Mogli su pitati samo jedno, Kako tako malo novaca imate?

Nikola Rudenjak, sin dubrovačkog HDZ-ovca, 2010. je ispred diskoteke nokautirao brazilskog turista, kojem je pukla lubanja i nagnječen mozak. Za ovaj brutalni napad dobio je osam mjeseci zatvora, preinačenih u rad za opće dobro – svaki dan zatvora zamijenjen je s dva sata rada.

Ali ipak, nije uvijek tako, da sinovi utjecajnih izbjegavaju zatvor, pravosudni sustav pokazuje efikasnu strogoću prema običnim građanima, često za bagatelne prekršaje ili djela učinjena iz egzistencijalnih razloga.

Žena 50 godina stara dobila je 45 dana uvjetnog zatvora jer je mužu rekla „puši kurac“. A kurca za pušenje u tom trenutku nije bilo u blizini. Naravno da ju je murja odma privela i zadržala u zatvoru..

Pemzijoner  Anto iz Križevaca osuđen je na šest mjeseci zatvora jer je na gradskoj tržnici prodavao duhan. Unatoč narušenom zdravlju i teškim materijalnim prilikama, presuda je potvrđena. On jebiga, nije poznao Toma Forda.

Marica iz okolice Bjelovara osuđena je na 5000 kuna kazne (uvjetno) zbog „teškog sramoćenja“ susjeda, odnosno – tračanja. Sud je proveo opsežnu istragu s brojnim dokazima i svjedocima. A sud ne sudi sve moguće saborske zastupnika koji su jezičine spustili do hlača.

Učiteljica iz Bjelovara kažnjena je s 900 kuna jer je iz zapuštenog vinograda, koji je naslijedila, prevezla drva za ogrjev bez teretnog lista. U državi gdje bez suglasnosti Herr Flicka, Ivića Pašalića, ne smiješ drvo ni pogledati. Ko joj kriv što ne pozna rečenog Flicka.

Baka Zorka Kevrić (75) iz Vodnjana kažnjena je s 18.500 kuna jer je na tržnici prodavala salatu, peršin i češnjak bez jasno istaknute cijene. Da sam drogu prodavala, ne bi me ovako kaznili, izjavila je. I ne bi, samo je trebala spomenuti Toma Forda. Jebi ga, nek uči.

Milka Magdić (79) i Zdravka Uzelac (49) osuđene su na zatvor (13, odnosno 21 dan) jer nisu platile kazne izrečene zbog prodaje sira, meda i graha uz cestu. Uistinu me čudi blagost suca koji je presudu donio. Babe su trebale zaglaviti barem pola godine, zbog sive ekonomije i ugrožavanja stabilnost ekonomskog sustava kojeg A.P. (valjda to nije Tom Ford, sličnost nije namjerna) strpljivo gradi.

Zaključak: Pitanje jednakosti pred zakonom

Ovi oprečni slučajevi jasno ukazuju na duboku disproporciju u hrvatskom pravosudnom sustavu. Dok jedni, očito zbog obiteljskih i političkih veza, prolaze „ispod radara“ ili s blagim kaznama za ozbiljna kaznena djela, drugi bivaju drakonski kažnjeni za prekršaje koji su često rezultat siromaštva ili nepoznavanja birokratskih propisa.

Takva praksa ne samo da narušava povjerenje građana u institucije i vladavinu prava, već šalje i opasnu poruku o postojanju „dvostrukih mjerila“ u hrvatskom društvu. Pravedan pravosudni sustav mora biti jednak za sve, neovisno o prezimenu, političkoj pripadnosti ili ekonomskom statusu. Pitanje je kada će Hrvatska doista postati država u kojoj je zakon isti za sve.

Sve sam lijepo napisao. I sve to se može provesti. U pristojnim društvima u kojima žeive pristojni ljudi.

A ne sinovi moćnih  političara, onih koji još uvijek kad prolaze selima s čežnjom pogledaju kozu što zavodljivo miješa u hodu…

.fb-background-color { background: #eeeded !important; } .fb_iframe_widget_fluid_desktop iframe { width: 800px !important; }