top of page

Jogurt revolucija na Pantovčaku

  • Writer: Spectator
    Spectator
  • Sep 12, 2018
  • 2 min read

Sjećanja naviru

Pred pola stoljeća, išao sam u školu. Mama mi je za užinu spremila sendvič, šnitu kruha i jogurt u onom tetrapaku, slovenski

Pa sam krenuo u školu.

Tako svako jutro.

Onda sam kasnije upisao srednju školu.

Danas gledam, priznam s ponosnom, svjedodžbe, na kojima piše Spectator Spectatorić, Državljanin: SFRJ, Nacionalnost: Hrvat.

Pa sam upisao fakultet, pa mi je u indexu, koji je danas sav iskrzan, plavih korica sa utisnutim grbom Zagrebačkog sveučilišta, pisalo Spectator Spectatorić, Državljanin: SFRJ, Nacionalnost: Hrvat.

Nikada nisam skrivao da taj Hrvat, odrastao na sendvičima od podriguše i napajan jogurtima.

Uspomene su to, koje nikada neće izblijediti.

I brižan pogled moje majke kojim me ispraćala u školu, i prve rijeći, kada sam se vraćao: Spectatoriću moj, kako je bilo u školi, da li si sve pojeo? Da li si popio jogurt?

I onda ustanovim da je sve to moj san.

Da nije bilo tako. Jer, jogurta nije bilo.

Nije bilo ni hrvatstva, koje je istaknuto u mom indexu, a niti na mojih dvanaest svjedodžbi, na kojima je netko, ni sam ne znam tko, nekako lakirao jugoslavensku nacionalnost i upisao Hrvat.

Majku mu jebem, kako je to dobro napravio, ni ne vidi se da je pisalo Jugoslaven.

Tako je bilo u gradu.

Ne znam kako je bilo u to vrijeme u nekakvoj zabiti, na primjer u nekakvoj Grobinštini.

Možda stvarno nisu imali više od jedne vrste jogurta u zadružnom dućanu, koji je radio od osam do deset.

Možda su svi bili Jugoslaveni, ne znam.

Ali znam da se pred recimo trideset i pet godina, ako si bio baš iz neke teške zabiti, ono, vukojebine, moglo ići u četvrti razred škole u SAD uz državnu stipendiju, samo i isključivo ako ti je u svjedodžbama pisala nacionalnost Jugoslaven, još ako su ti roditelji bili aktivni suradnici Službe, dakle cinkaroši svojih sumještana, gdje bi ti bio kraj.

Ma mogo bi i predsjednik države postat.

Ne obazirem se, već dugo na klepetanje babetina i posvuduša.

Više me brine što moji unuci, danas kada idu u školu, ne mogu dobiti od svoje majke jogurt svaki dan.

Mogu dobiti samo brižan i tužan pogled i nježan poljubac.

Jer se jede losos.

Comments


bottom of page