Ima li uistinu što novoga na političkoj sceni?

Postoje ljudi koji su u životu uspjeli baviti se profesijom o kojoj su maštali od ranoga djetinjstva.

Imao sam frenda u gimnaziji, bio je đak, što se ono kaže zakurac, ali se odavno našpičio biti pilot, na opće oduševljenje sviju nas. Koje su to zajebancije bile.

Eno ga, šofira velikim Boeingom, ustvari ošo je u penziju.

A da aviona srušio nije, a u školi mu ne bi ni pasa dao da ga prevede preko ceste.

Isto je sa onima koji su upisali medicinu, pa su bubetali onog blesavog Guytona do naučit napamet, naučili sve koštice u tijelu, bubali nerazumljive izraze ko mutavi.

Da bi mogli spašavat ljudima živote, samo jedan manji dio, jako malen je studirao da bi ženama radio kiretažu naživo. Pa svojim radom jebu one mnogobrojne poštene i čestite liječnike.

Dugo sam prijateljavao, no dobro, nemojte odma vikat na mene, sa Marijanom Hanžekovićem, dok se sa njime još moglo pristojno družit.

Pričao mi je da je od četvrte godine znao da će biti odvjetnik, da je on upravo rođen za bit odvjetnik.

Born to be a lawyer.

Jebi ga neko se rodi da bude divljak, a neko da bude odvjetnik.

Ja vam imam nekakve predrasude u životu, pa je jedna od tih da u principu teško vjerujem odvjetnicima, sucima i policajcima.

Jebate, ko da sam kriminalac, a nisam. Zločine nikakve činio nisam, niti sam lopov, a niti ubojica ili silovatelj, a opet, vjera u te profesije mi je nikakva.

Ma znam ja da ljudi to moraju radit, ko što moraju bit mesari, ali baš da im ja moram vjerovat, ne moram, pa i ni mesaru ne vjerujemo, zar ne, blejimo u vagu i pokušavamo izračunat da nas ne prevari, a uvijek se zajebemo i izračunamo manje.

Prva je predrasuda da policajac, ili špija nikada ne smije biti predsjednik stranke koja bi mogla doći na vlast.

Zamislite da je Vaso direktor HDZ-a, ko što je bio Karamarko?

A u pičku materinu.

Pardon, ali pri toj pomisli, bez psovke ne ide!

Kaj vi mislite, da je Čedo posve siguran da je Sanader nevin? A brani ga ko da je došo iz rodilišta pred pet dana, ko nevino dojenče.

Ili Mamić, ili pola HDZ-a?

Po odvjetnicima, HDZ je patnička stranka, stranka koju svi jebu da su lopovi, a oni svi nevini!

Ovih dana, nekako koincidirajuće sa raspadom SDP-a, počele su se odgađati promjene na političkoj pozornici.

Pisao sam o Mirandu Mrsićui njegovoj, sada već osnovanoj stranci Demokrati, koja je osnovana pred nekoliko dana, a izgleda da je polučila dobar interes.

Dakle, on kao iskusan političar shvatio je, da je jedini način da provedeš svoje političke ideje i ciljeve, jest kroz osnivanje stranke. Novost je u tome da je on predvodnik mladih ljudi, željnih rada, punih ideja i elana.

Naime, politika je posao. Politika je zanat, nipošto hobi.

Pa neš o mom životu odlučivat jer ti je to hobi ili trenutni hir. Evoti kua!

Osnovno pravilo u politici jest sudjelovati na izborima, pokušati polučiti dobar rezultat i provoditi svoje projekte i programe.

Na političkoj sceni je sada kakofonija.

Uz postojeće stranke, postoji i grupa ljudi koji smatraju da je sada upravo trenutak da i oni zagrizu komad pobjedničke torte.

Dakle, imamo Mislava Kolakušića, Daliju Orešković i Bojana Glavaševića.

Sa mog kura gledanja, svi imaju falinge. Neko veće neko manje.

Bojan Glavašević, koji je milošću Zorana Milanovića postao doministar, prvenstveno zahvaljujući vrlo časnom prezimenu, jer njegov otac uistinu jest jedan od najvećih heroja suvremene Hrvatske.

Kapitalizacija činjenice da ima časno prezime, plan je Bojana Glavaševića.

Mladog, a opet dovoljno starog da mogu reć da nije profiliran političar.

Naprosto mladi buntovnik, poput tisuća mladih, koji znaju što neće, ali sa onime što hoće ide malo teško, osim one rečenice Mir u svijetu, sreća i blagostanje svim ljudima. Jebiga, dovoljno za pobijedit na izborima za nekakvu missicu u Sun Cityu, ali da me uvjeri u sve to, nije dosta.

Ovo dvoje preostalih, pripadnici su profesija kojima je ne vjerujem previše, ali, ajmo to zanemarit na trenutak.

Pa nije Spectator mjerilo stvari, a ni moralni pokazatelj.

Dakle, sudac Kolakušić pokušava kapitalizirati svoju popularnost koju je stekao tumačeći po portalima i novinama razna pravosudna zbivanja.

Nisam pravnik, ali nisam baš niti siguran da on kao sudac baš ono, ima sto posto pravo na tumačenje stvari koje su u postupku. Ali slava je slava, kaj ne?

Njegova retorika je po mojem shvaćanju prilagođena nivou poznavanja prava simpatizera Živog zida.

Populistički lov u trenutnoj situaciji. Ništa više.

Moram priznati, da suca Kolakušića ne shvaćam niti malo ozbiljno. Ko da se čovjek šali, a priča o ozbiljnim stvarima.

Gospođu Daliju Orešković nisam jučer gledao u emisiji NU2, ali vidim da se pišu panegirici.

Kirurški je točno pogodila u tkivo koje iritira većinu pristojnih Hrvata, u predsjednicu KGK, onom izjavom o umjetnim trepavicama, koja je danas punila naslove svih novina.

Populistička izjava, ni Bog me nemre razuvjeriti da ta izjava nije iz kuhinje Slavena Letice, punca rečene Dalije, čovjeka koji je napravio politički puni krug u životu. Od komunista, do desničara, u biti, mlađi Zdravko Tomac.

Današnja njegov status na FB o zabrinutosti o tome tko će čuvati njegove unuke dok se ona bavi politikom, samo je prozirni pokušaj mazanja očiju, skretanja pažnje sa činjenice o njegovom vrlo velikom utjecaju na nju.

A kada ne nekoga utječe Slaven Letica, ja bježim sto na sat od njega.

A vi?

Dalija Orešković je, budimo pošteni pa priznajmo, u vrijeme kad je bila predsjednica Povjerenstva za sukob interesa, samo korektno obavljala svoj posao.

Ništa više.

To što je pričepila Kolindu jako je dobra stvar, ali to je u stvari i bio njezin posao, jer je Kolinda hodajući, točnije, marširajući, sukob interesa.

Pitanje je, obzirom da se radi o odvjetnici, koliko je njezin potez bio unapred planiran, obzirom da je znala da joj je mandat na isteku, a da ga produžiti neće?

Nisam gledao, pa ne znam, pa mi je jako žao da nisam vidio, kakva rješenja nudi Dalija Orešković o brodogradnji uopće, o socijalnoj skrbi, kakva su njezina rješenja za mirovinsku reformu, kakav je njezin stav o situaciji u Ukrajini, o ulasku u EU zonu.

Kakva rješenja daje o reformi državne uprave?

Kakvi su njezini stavovi o pobačaju, o referendumima, dvojezičnim pločama u Slavoniji? Legalizaciji marihuane?

Propustio sam jučer vidjeti kako misli otvarati nova radna mjesta, kakvim mjerama demografske politike misli rješavati pad stanovništva.

Jebiga, selidba ureda mi je krivo pala, pa sam ostao prikraćen za sve njezine ideje.

Ili je jedina ideja pričati o uistinu svijetlom trenutku njene karijere, kako je uspjela zaratiti sa KGK, što baš i nije neki kunst.

A samo je radila svoj posao!

Dakle, troje ljudi koji se misle baviti politikom, možda čak i zajedno, pa sam ih nazvao Koalicija stisnut a ne prdnut, bi se bavili politikom.

Politika je profesija, ako misliš biti dobar i političar koji osvaja povjerenje građana, a time i glasove, moraš imati rješenja za sve što te pitaju.

A ne pričati o KGK.

O tome možemo u birtiji, ali ne na tome bazirati život.