Hoće li vojsku na granicama predvoditi izdržljivi gospodin Jakov?

Sve čekam kada će se neki predsjednički kandidat dosjetit da bi svakako trebalo u interesu očuvanja ovoga što imamo, nabaviti atomsku bombu.

Pa bi je onda vucarali po paradama o nekim praznicima friško izmišljenim samo da bi se HDZ ova krkanska elita moga važno kurčit sa sklepanih tribina dok na friško oličenom kamionu važno stoji nekakva zeleno pofarbana bačvetina.

A domoljubni glas Branka Uvodića kroz razglas bi razdragano tumačio okupljenim gladušima koji pucaju od domoljubnog zanosa, da je ta bačva atomska bomba, tip U-SRB 91, snage toliko i toliko tona TNT-a, koja u jednom cugu može potaracat sve od Dunava do Đerdapa.

Borbu bi naravno kupila i državi prodala firma koja se bavi prodajom informatičke opreme. to je nekako najjednostavnije, neš valjda za kupit atomsku bombu osnivat novo poduzeće.

Nekako bi mi bilo drago da ideju o atomskoj bombi kojom bi se riješile imaginarne prijetnje komšiluka iznese li i Kolinda ili Škoro.

Koji sada trkeljaju o potrebi da se vojska pošalje na granice.

Točnije, to je izjavio Miroslav Škoro, poznati stručnjak za vojna pitanja, koji je sva svoja znanja o vojsci izbrusio u Americi pred skoro trideset godina.

Slučajna je koincidencija da je baš ovdje u Hrvatskoj, u vrijeme njegove specijalizacije, bjesnio rat.

A on bio u Amerikama. Prakticirao i vježbao samozaštitu. Sve to ga nije smetalo da pred par godina izjavi o Mostarskom mostu: Srušit ćemo ga opet!

Valjda pritiskom na dugme na šanku u Vancouveru?

Pa je zato postao član Kninske bojne trideset godina nakon rata. Valjda zbog velikih zasluga u ratu.

Što više govori o profilu likova iz Kninske bojne nego o Škori.

Valjda nam je država tako i ispala kada su je stvarali takvi genijalci i moralni tipovi ko ovi iz te Kninske bojne.

VEZANI ČLANAK:

Posve sluđena od straha i panike, javila se odma i predsjednica.

Pa se blesasto pohvalila da je autorica blesave ideje o slanju vojske na granicu upravo ona.

Patentirala vlasništvo nad jednom užasno glupom, opasnom i nehumanom idejom.

Ko da se mi sa zgražanjem i nelagodom ne sjećamo njenog budalesanja za vrijeme izbjegličke krize godine 2015.

Nekako mi je teško zaboraviti i debilane od izjava iz  koje su davali njeni emisari, Pinokio Hebrang i Očenašek Granić, koji su imali samo jedan zadatak, saplitat nogu na svakom koraku naporima tadašnje vlade Zorana Milanovića, kojoj je u cijelom mandatu jedini pravi svijetli trenutak bila upravo briljantna reakcija prilikom rješavanja izbjegličke krize.

Čarobno je u čudesno glupo što o vojsci na granicama pričaju, a sutra bi komandirali i naređivali egzercir, jedan vojni bjegunac i žena koja budućnost svoje obitelji vidi daleko izvan Hrvatske.

Svaki roditelj, svaka supruga, prije glasanja trebala bi razmisliti što njihovog sina ili njenog supruga čeka u ratu kojeg bi vojni bjegunac ili žena koja budućnost svoje obitelji vidi daleko od Hrvatske, svojim potezima vrlo lako mogli izazvati.

Pa ću i ja svoje milo moje poslati putevima Miroslava Škore ili Kolindine kćerke. U Ameriku. Izvan dometa  U-SRB91.

Čak mi se utješnom ne čini ni ideja da se u prve redove postave gospodin Jakov i šira svojta predsjednice.

Ili šira svojta šlager pjevača.

Možda bi bolje bilo stavit armiju branitelja, koji budnim desnim okom paze da li se negdje ne narušava dignitet domovinskog rata, a drugim okom milo gledaju Milo Moje.

Heroja ratovanja na pozornicama SAD.

[wdps id=”2″]

#KGK