Serđo Blažić Đoser

Pomorac sam majko na bijelome brodu pomorac sam majko u modrome grobu

Često se sjetim. Zadimljene krčme kraj Arene u Puli. Prazne pivske boce. Pepeljare prepune opušaka, koji se presipavaju na stol. Ultrapas stola prljav, ljepljiv od prolivena pića, Fleke od kave po njemu. Mrlje od ruža nekih čudnih dama na poluopranim čašama. Bačvaste čašice od pola deci od šibenske loze ili Badelovog konjaka. Kroz duhanski dim i alkoholne pare, gledam ga. Pričamo. Nevezano. O svemu. Više ga nema. Samo njegov glas.

Jebeš život.

I svaki puta kada naiđem u Pulu… Škatulja duhana na njegovom grobu… I danas isto…