Godina 1995. bila je plodonosna. Osim što su se kotili lažni branitelji, kotili se i lažni doktori.

HLK. Hrvatska liječnička komora, institucija koja je u posljejdnje dvije godine u potpunosti izgubila svoj smisao, pretvorivši se od nekada časne institucije u nakazu u funkciji zlouporaba, nekompetentnosti, pogodovanju i osobnom bogaćenju.

To su oni koji izjavljuju da je medicinska skrb o građanima vikendom skoro pa nikakva.

I za to tip koji je na čelu komore bere svaki mjesec četrdeset soma kunića.

Što je još uvijek manje od pedeset.

Sve ovo pišem, jer me strašno, alo baš strašno zanima i strašno sam nadrkan u očekivanju njihove rekacije na objavu Marija Mihaljevića.

Ali, priznam, isto tako čekam i reakciju murje, DORH-a ne očekujem naravno.

Izjavu ministra zdravstva u čije vrijeme se odvina ispričana zgoda (1995- Andrija Hebrang) ne očekujem.

Ne očekujem iz mnogih razloga, ali mi se ne vucara po sudu, pa ih neću navesti.

A i nisam doktor, a i da jesam, nije zgodno pričati o nečijem zdravlju, naročito kada je taj lak na tužakanju).

Dakle kaže Mario Mihaljević:

Ovo dolje se dogodilo sada u BiH. Ovo što vam želim ispričati dogodilo se u Hrvatskoj 1995. U to sam vrijeme bio u Samoboru U jednom hotelu čovjek je otvorio dućan. Diplome liječnika, inžinjera, ekonomista, ma što hoćeš, sve iz BiH važeće diplome za 5000 DM s Univerziteta iz Banja Luke, Sarajeva itd čiju ispravnost ne možeš nikako provjeriti jer, jebiga, rat je bio pa izgorilo. Puno jeftinije vozačke dozvole. Čovjek ih je prodavao po 250 DM. Važeće. Hrvatske. Sa svim pečatima. Čovjeka sam prvo upozorio kako je on zapravo ubojica. Dati nekome diplomu liječnika, ali i vozača dozvola je za ubojstvo. Smijao mi se. Onda sam ga otišao prijaviti na policiju. Smijali su mi se. Gotovo pa u lice. Jedan poznanik policajac me prijezirno pitao – “pa zar ti ne shvaćaš da to rade u talu”. Onda je došao “Bljesak”, pa “Oluja” a lažne diplome su ostale. Ja sam ih nabrojao barem 300 prodanih. I oko 1000 vozačkih. Pa me pitate zašto se bojim ići kod doktora, zubara ili sjesti u auto? Mario Mihaljević