Franjo Bosutski

Čitam na portalu Telegram da je donedavni župan, a sada samo kroner i cuger, Damir Dekanić, pozvan na nekakvu feštu u mjestu Andrijaševci. Na nekakvu krkačinu, povod mi nije poznat, jerbo je članak na Telegramu zaključan. A povod i nije bitan. HDZ koristi svaku situaciju  da se članovi sastanu i malkice provesele. Naime, fešta se održala na brodu. Točnije na lađi. Nije baš Bela lađa, a ma i plave boje. A i prevladavajuća je plava, ona nijansa HDZ plava. Lađa inače plovi na rječici Bosut, a onih stotinjak puta kad sam gledao Bosut sa mosta u Vinkovcima, ta rječica se ljeti pretvori u blatnjavu kašu kojom u sredini teče tanak curak vode, a komarci su veličine vrabaca. Lađa je vlasništvo općine Andrijaševci, a lađa se zove Dr. Franjo Tuđman. Dalmatinci bi taj brod zvali škip, Zagorci škaf. A Slavonci lađa. baš kao što bi ga i Šojić nazvao, Bela lađa.

Ono što je Annapolis američkim pomorcima, to je osječko pomorstvo nama Hrvatima.

Doktora Franju turili su u Bosut pred četiri godine, a Franjin kum bio je dr. prof. Mario Banožić, ponos i dika toga kraja, a i šire. Još i danas se ljudi prisjećaju dirljivog govora rečenog intelektualca i govornika, govora u kojem ističe važnost plovidbe Bosutom, rječicom koja je duga 186 kilometara, a koja se na Internetu opisuje više kao potok nego rijeka. Na žalost, Bosut se ulijeva u Savu u Srbiji, što je dokaz da ništa na svijetu savršeno nije. Ne znam, nisam mogao naći podatak, je li na turanju Franje u blatni Bosut bio prisutan i dr. Vice Mihanović, vrhunski pomorski ekspert koji je doktorirao pomorstvo doktorirao na čuvenoj pomorskoj akademiji u Osijeku. Ono što je Annapolis američkim pomorcima, to je osječko pomorstvo nama Hrvatima.

Pozdravljam imenovanje broda za turiste imenom Franje Tuđmana, doktora, naravno! Svakako će turiste privući njegovo ime i natjerati ih da se voze Bosutom, dok ih nadlijeću poput vrabaca krupni komarci. Mala primjedba, strani turisti, oni koji bi ipak mogli vozati se u brodu,  njegovo ime izgovaraju kao Frendžou Tuđman, imali smo dosta prilike slušati taj izgovor tijekom recimo, čitanja brojnih presuda u Haagu, gdje se njegovo ime neprekidno ponavljalo, uz ime Gojko Susak. Pa je možda trebalo napisati i Frendžou. A opet, znamo kako je u tim krajevima s dvojezičnim nazivima.

Uopće, mislim da smo mi Hrvati nezahvalan narod. Premalo stvari, premalo mjesta nazvano je prema doturu Franji. Slabo mu se ističu zasluge i zahvalnost za sve što je napravio. Imamo aerodrom, najveći aerodrom koji je nazvan po njemu, na inicijativu Zorana Milanovića. Pa sada novine pišu da je Franjo neefikasan. Da Franjo ima zastoje. Da je nekakva cajka koja izgleda da prostite kao jeftina kurva, sletjela na Franju. Uvijek to pokušavam vizualizirati, priznam. Pa imamo tih spomenika razasutih po Hrvatskoj, ki đubar po livadi, sve je to nekako neplanski, neorganizirano, a Franjo na tim spomenicima izgleda ko da nije sve u redu s njime. Osim onaj u Zagrebu, gdje su na tipa u kecelji nakalemili Kalinićevu glavu. Mislim odljev koji liči na Kalinića. Imamo i most dr. Franja Tuđmana. Mislim da odabir imena nije baš najsretniji, jer je most dosta često zatvoren, pa se svaki put kad kažu da je Franjo Tuđman zatvoren, štrecnem. Zatvoren zbog oluje. Ej,  Franjo zatvoren radi oluje! A s mosta su svojedobno ispdali i šarafi. Pa je ispalo da Franjo nema sve šarafe. Nije zgodno, kaj ne? Štrecnem se jednako kao i kad jave da je zatvoren Franjo Tuđman, zbog guste magle iznad Zagreba. Osječki Franjo zatvara se rijetko, to valja priznati.

Pu Titu su se nazivali gradovi, zašto Hrvati sada ne nazovu Slavoniju Franjina Slavonija, u znak zahvalnosti za život kakav sada vode?

Nije mi jasno ako papu Franju naši nazivaju Frane, zašto nije i Frane Tuđman? Ništa meni nije jasno.

Malo je vrtića koji se zovu Franjo Tuđman, da se djedovi i bake koji vode unuke u vrtić sjete Franje. I tko je za sve ovo što sada imaju zaslužan.

Zašto niti jedna od dvije stotine obitelji nije promijenila prezime u Tuđman, a kćerkama nadjenula ime Sutjeska?

Jer su nezahvalnici.

Zašto Todorić nije nazvao neku tvornicu, recimo Jamnicu, imenom Franje Tuđmana, a mogao je?

Iz znaka zahvalnosti.

Zašto Dinamo nije promijenio ime u dr. Franjo Tuđman, a mogao je?

Pitajte Canjugu, flanca koji je iz Franjine guzice izrasao.

Zašto Kutle nije nazvao tvornicu, recimo Tisak, imenom Franje Tuđmana, a mogao je?

Iz znaka zahvalnosti.

Zašto Luka Rajić nije nazvao tvornicu, recimo Dukat, imenom Franje Tuđmana, a mogao je? Iz znaka zahvalnosti.

Zašto Gavrilović nije nazvao mesnu industriju imenom Franje Tuđmana, a mogao je?

Iz znaka zahvalnosti.

Zašto ni jedna nakon rata sagrađena bolnica nije nazvana po dr. Franji Tuđmanu?

Odgovor ostavljam vama.

Zašto ni jedan kilometar pruge sagrađene nakon rata, nije nazvan po dr. Franji Tuđmanu.

Odgovor ostavljam vama.

Neprekidno slušamo o povratku vrijednostima Franje Tuđmana. A govornici se dernjaju s pozornice stojeći kraj ogromne glavine, biste s koje veselo i pogledom punim ljubavi Franjo gleda u razdraganu raju koja ganuto kliče Franjino ime.

Puno je zašto. A odgovora nema. Jer, nezahvalnost naroda ogromna je. Narod ne vraća Franji koji nas je zadužio. Zadužio nas je i Ivan Šuker, puno puno više nego Tuđman, Plenković još i više, vrijeme nazivanja po njima tek dolazi.