Druže Tito, gdje je naše sa tavana žito?

Uvijek je dobro, dapače jako dobro imati Plan B. Rezervno rješenje. Odstupnicu, oni sretniji imaju i rezervnu domovinu, kao Plan B.

Pričuvnu.

Plan B je uvijek u pričuvi, skriven u kutku mozga, samo ga trebaš pokrenut.

Po nekakvoj naivnoj strategiji, Plan B, je uvijek dijametralno suprotan od zacrtanog plana i strategije.

Na primjer, kreneš u napad, kad vidiš da su oni tamo prijeko, puno jači, bolje naoružani ima ih više.

Pa onda sagnut u rovu dok ti meci i geleri fijuču oko tintare, dereš se ko jarac kad mu kožu skidaju.

Plan B, Plan B, nadjačavaš fijuk granata i metaka.

Pa si izlete iz rova i udare petama vjetra, uz trijumfalne povije Bježmo braćo, pobjeda je naša!

pa si izvojevo tešku pobjedu i što je najvažnije, ostao si živ!

U ovoj zemlji, najlakše je bit kriminalac, ako si iz Bosne.

Naročito ako dugoročno misliš uživat u plodu svoga napornog rada.

Lijepo, godinama na miru kradeš, muljaš, varaš ljude, otvaraš firme, pereš lovu, zatvaraš firme, pretačeš lovu sa računa na račun, u tolikoj mjeri da pregore kompjutori Porezne uprave ako te probaju lovit.

Prebacuješ cijeli dan deset soma kuna sa računa na račun, pa vratiš pa platiš, pa tako dok ti prsti od klikanja miša ne utrnu, pa natučeš promet za BON 2, na kojem biti pozavidili i Konzum i DM i Lidl.

Zajedno.

A firma nema zaposlenih, a ima promet od deset milja kuna. Pa dižeš kredite, kenjaš. Svaki dan, do petka ujutro.

Pa u auto i u rezervnu domovinu. Pripremat Plan B. Gradit kuće, pripremat se jer sve nakako znaš da će ti trebat.

Dojavilo ti.

Tamo si kod kuće, samo ti znaš da ti je ovo prava domovina, a rezervna je tamo gdje kradeš.

Pa neš si kuću krast. Nisi lud, a ni toliko pokvaren.

Pa od ponedjeljka opet. I tako godinama.

Onda kada te misle ufatit, ti lijepo odeš u domovinu, a onu pokradenu ko jebe.

Sve je relativno.

Ako si samo kokošar koji je ukro par desetaka tisuća kuna, jer si piso odvojeni život, a sa ženom si svaku noć spavo i ponekad jebavo, onda te niko ne jebe ni pola posto.

Ali ako si mazo lovu toliko da si često dobio bolove u rukama od brojanja, e onda si u svojoj pravoj domovini baja. Do jaja.

Car!

Skidaju ti šešir na cesti, onima kojima ti ne skidaju, kupiš šešir da imaju što skidat.

Novinari novina iz Pokradene utrkuju se kome ćeš davat intervju, kome ćeš srat i balit kako ti je ovdje fantastično.

Da ti ne fali viletina od milion kvadrata na Tuškancu, da je ljepše spavati u nekoj špelunki u nekoj bosanskoj pripizdini, jer si se eto duhovno oporavio.

Ni jedna od tih novinarskih budaletina te ikada nije pitala, pa koji si kurac kućerinu u Pokradenoj gradio? Ti bi reko da nisi znao koliko je to tako glupavo. Niko te nije ni pitao Zašto sada kad si obnovljen duhovno, kuću ne pokloniš. Pa makar Crkvi?

Kuću naravno pažljivo čuvaš.

Jer sada si u Planu B, a koji se sada pretvorio u Plan A, a kuća na Tuškancu, organiziranje rođendana i slične pizdarije, spadaju u Plan B.

Sve ovo što sam napisao, napisao sam zato jer sam se izgubio.

A htio sam napisati samo tri, četiri rečenice o drugoj temi.

Jebiga, kada sam lajav.

U nekakvoj školi, na zidu visi grb. Hrvatski grb, pa neće valjda bosanski.

U lijepom elegantnom okviru, smeđem, onakvom kakvi su bili moderni u vrijeme pred tridesetak godina, kada su se još gradile škole.

Pa je se za vrijeme nastave, okvir lagano razdvojio, odmakao se od poleđine.

Grb je polako klizao prema dolje.

A umjesto grba ukazao se ON.

Uredno začešljane kose, pravilnih crta lica, prodornog pogleda negdje u daljinu.

Drug Tito ljubičica bijela, kojeg voli omladina cijela.

Gledam tu simboliku, pa bi nešto pito.

Druže Tito, nešto bi te pito, gdje je naše sa tavana žito?

Kao da čujem šapat sa slike…U rezervnoj domovini!