Birtija u koju pošten svijet ne ulazi

U mom kvartu ima birtija. Malena, jedna od onih u kojoj se jedva okreneš. Zidovi su obloženi drvenim panelima, na njima slike kupljene u Ikei, vaze koje nalikuju na metalne kante za vodu, s plastičnim cvijećem posađenim negdje u dalekoj Švedskoj. Nekoliko barskih stolica skoro neizgovorivog imena, kupljenih u Ikei. Dim zapaljenih cigareta može se škarama rezati.

Svakog dana tamo se mogu vidjeti i  Tunja i Lega, dva probisvijeta iz okolice Našica, a i prerano ocvale kvartovske ljepotice Gabi i Zveki često navrate na čašicu dvije ĐiPija. Gorkog pelinkovca.

U dva separea na zidanoj polici (IKEA), naslagani tko zna koliko stari časopisi o automobilima, pokoji Večernjak, za ljubitelje starih vijesti. Sportske novosti su obavezne. Na polici uz šank nalazi se čaša s olovkama, koje koriste posjetitelji susjednog lokala u kojem se nalazi kladionica. U lokalu s druge strane, nalazi se također kladionica.

Kao što vidite radi se o pravom kvartovskom poduzetničkom bazenu.

Birtija je to u koju se ne ulazi. Ako si pošten čovjek.

Ni pod razno.

Jer, tamo dolaze Majmun, Kefa, Lepi, Šo, Febo, Tomek, Gabor,  a pojavljuje se često i Žac, frajer iz autopraonice za kojeg tvrde da ima sam osam zubi, ostalo je izgubio davno u lokalnim tučnjavama.

Svakog dana tamo se mogu vidjeti i  Tunja i Lega, dva probisvijeta iz okolice Našica, a i prerano ocvale kvartovske ljepotice Gabi i Zveki često navrate na čašicu dvije ĐiPija. Gorkog pelinkovca.

Policija tamo ne dolazi. Prolaze kao da birtije nema. Ne postoji.

Raspravljaju oni tamo o za njih vrlo bitnim stvarima, u ležernoj atmosferi, neometani od strane slučajnih gostiju koji se u tematiku koja njih zanima, naprosto ne razumiju.

O koeficijentima na kladionicama, o lokalnim tučnjavama, o svojim gospodarskim teorijama, o svojim bitkama u ratovima koje se nikada desile nisu.

Odavno ne dolazi ni pokoji naivni prolaznik koji bi u krajnjoj nuždi uletio u birtiju kako bi naručio kavu i uletio u WC i blaženo se popišao, jerbo, čim otvoriš vrata i ugledaš Majmuna, Kefu, Lepoga, Žaca i ostale, shvatiš da ti je bolje ići cestom zapišan.

Birtija je to u koju pošten svijet ne ulazi. Jer svaki od gostiju kandidat je za bit u zatvoru barem desetak godina, za sve ono što je učinio u svom životu. A pošteni ljudi od takvih zaziru i zaobilaze ih u širokom luku.

A policija tamo ne dolazi. Prolaze kao da birtije nema. Ne postoji.

#DRAGANKOVAČEVIĆ #Hrvatska