Bilo kakva reforma u Hrvatskoj je nemoguća

Od reformi do riformz

Ponekad mi se čini, da od kad znam za sebe na telki pričaju o reformama.

Još od vremena Preivredne reforme na 8. kongresu SKJ, koji je predstavljao trenutak s raskidom petogodišnjeg planiranja i okretanje tržišnoj ekonomiji. Od onda stalno reforme. Pa sve do kako je to slatko govorio Timmy riformz.

Timmya već dugo nema, a o reformama se priča i razglaba i danas. Razglabati će se i za deset ili petnaest godine. Čuvena rečenica Potrebne su reforme trebala bi ući u Ustav.

Djeca u prvom razredu trebala bi slova te rečenice izrezivati iz stiropora, farbati vodenim bojama i špenadlama pribijati na zidove učionica.

Da znaju što ih čeka kroz život. Ovo društvo je društvo potrebito, što bi reko bivši ministar, bivši a nadam se i budući uznik, gospodin Horvat. Potrebito reformi.

Reforme svih segmenata društva

Kad su potrebne reforme u sudstvu, mirovinskom sustavu, zdravstvu, socijalnoj politici, javnoj upravi, vojsci, policiji, pitam se koji kurac onda uopće valja? Čemu država u kojoj sve treba reforimirati?

Odma se sjetim vica, u kojem stari direktor predaje vlast novom direktoru. Primopredaja, stari lisac jedva čeka da se svega riješi, a mladac grebe nožicama ispod stola, da se što prije dočepa vlasti. Izvadi stari diša tri kuverte iz stola, na njima napisani brojevi 1, 2, 3.

Kaže Dragi kolega, evo, ovo Vam je najvažnije. Ako dođe do problema, otvorite prvu kuvertu i postupite prema njoj. I tako redom.

Nakon mjesec dva, proizvodnja stoji, prodaja ne funkcionira, nabava ništa likvidnost ne postoji. Otvori direktor kuvertu, U njoj piše, Ja sam u penziji, ne mogu mi ništa, za sve okrivi mene. Sazove direktor radnike i sindikate i drvlje i kamenje po starom direktoru. I tako neko vrijeme, ali, plaće ne dolaze. Otvara drugu kuvertu i tamo piše Ako nije pomoglo, onda sada napravi reorganizaciju poduzeća, reformu poslovanja.

Danima su se crtale sheme, pisali opisi radnih mjesta, ugovori o radu, posvadili se svi. Portir postao šef razvoja, šef razvoja šef kantine. Šef kantine portir, dostavljač financijski direktor. I kobili se nado, ne funkcionira ni to.

Otvara diša i treću kuvertu i unutra piše Kupi tri kuverte, i nađi novu budalu.

“Dobili smo 683 milijuna eura iz Europskog fonda solidarnosti za obnovu Zagreba i 319 milijuna eura za obnovu Banovine.” Andrej Plenković Sredstva nisu bili iskorištena. Rok je produljen do 30.lipnja 2023. I što će biti 01.07.23? Osim što će biti subota? pic.twitter.com/I40rv59C8b — Spectator (@SpectatorHR) December 21, 2022

Hrvatima mora biti jasno, reforme ne postoje, samo nove budale koje biraju još veće budale da bi ih varale obećanjima o reformama

U tri desetljeća izgrađena je kasta predratnih gologuzana, potkapacitiranih, neobrazovanih, koji su milošću vlasti, milošću rata postali nešto.

Ljudi su se domogli novaca, povlastica, vrlo uspješno žive na grbači naroda, armija nepotrebnih ali podobnih zapošljavana je trideset godina na državnoj grbači, obavljajući (ako) poslove koji ne trebaju nikome, za vrlo redovite, vrlo pristojne plaće, redovite božićnice, redovite uskrsnice, redovite dodatke za ljetovanje, koje jadnici zaposleni u privatnom sektoru pamte kao K15 iz vremena dok smo svi bili jednaki. Ili je ta jednakost bila privid, kao što je i sada, ali puno puno bolje glumljen privid.

I ugodnije.

Ovih dana , u petak, mogao bi biti donesen novi paket reformi pravosuđa i policije, predlagača Zdravka Mamića. — Spectator (@SpectatorHR) December 21, 2022

Tko bi pristao na reforme?

Ma recite, na kakve reforme će pristati oko 300.000 građana, plus članovi njihovih obitelji? Otprilike toliko je više uživatelja braniteljskih povlastica u odnosu na broj građana Hrvatske koji su sudjelovali u Domovinskom ratu.

Godine 1996. u Hrvatskom Saboru u svojoj poslanici predsjednik, dr. Franjo Tuđman iznio je brojku od 336.000 branitelja. Danas je ta brojka oko 600.000

Kakva reforma mirovinskog sustava bila bi prihvatljiva svima onima koji su se upisali u branitelje od te daleke 1995, branitelji u ratu od 1991-1995?

Hrvatska ima 555 općina, pisao sam o ome valjda 555 puta. Nema šanse da se taj broj smanji. Toliko načelnika, donačelnika, tajnica, te ostalih uhljeba. Dvadeset i jedna županija.

Ajde, koji je opis radnog mjesta župana? Što radi bilo koji župan da ne bi mogao raditi bilo koji drugi tupan. Imamo nekolicinu župana koji su kako bi rekao Zdravko Mamić goveda. Ali ne obična goveda. Poslušna. A to je najbitnije.

Država ne funkcionira niti u jednom svom segmentu, a u takvim državama, koje ne funkcionira, uvijek dobro funkcionira agitprop i represija. Treću godinu stanovnici Banije zimu provode u kontejnerima, još će valjda dvadeset. I nikome ništa. Ali ako kažeš jedu riječ protiv gradnje stadiona, dobivaš etiketu državnog neprijatelja broj jedan.

Prisila, prisila na promjenu mišljenja, prisila na odricanje prava na svoj stav.

Svi oni koji ne misle isto, proglašavaju se neprijatelji, na njih se navlači stigma, postaju meta iživljavanja beznačajnih, potrošnih i lako zamjenjivih pijuna, koji su spremni na sve, samo da bi preživjeli. Sabor je postao moralna kaljuža u kojoj se valjaju moralni prasci.

I zato, u Hrvatskoj nikada reformi neće biti. Skoro polovina građana mogla bi ostati kratkih rukava nakon stvarno provedenih reformi. A to naravno ne ide. Neka pati ona druga polovina. Neka šute i neka rade. I hrane one prve.

Političari lažu, to im je posao.

A kad vam neki u kampanji obeća reforme bilo čega, lijepo ga uvaljajte u katran, pa u perje i sjednite ga na željezničku šinu i nosite ga kroz grad.

#Hrvatska