Bero nije dobio novac: Bero novac ne misli vratiti. Bero onda ne može biti doktor bilo čega.

Ndrkani novinar pita Bernardića, hoće li vratiti novac za školovanje.

Bernardić, mrtav hladan, logikom dječaka od pet i pol godina objašnjava:

Ja nisam dobio novac. Ne mogu ga vratiti, jer sam primio znanje.

A dobio je četvrt miloina vrijednu stipendiju.

Dakle pokon vrijedan 250.000 kuna.

Koji nije smio primiti. Jer je primio poklon u naravi, o čemu se uči sa takvim fakulktetima. Valda taj Kotrulji to nema u programu.

Ta stipendija je bačena lova, jer da je kako kaže, primio znanje, znao bi da se lova mora vratiti.

On očito ne misli tako lako odvojiti se od dvije stitina pedeeset tisuća kunića.

Emotivno je za njih vezan.

I novac UISTINU nije dobio.

A UIS>tiNU ga i ne misli vratiti.

Postoji jednostavno rješenje.

Da ostane profesor fizike.

Bez skazivanja nekog višeg akademskog statusa, koji je stečen novcem koji nije dobio i ne misli ga vratiti.

Neka vrati znanje. A i tu je problem. Jer ga nema!

Kad Hercegovcu otkriju da je kupio diplomu, a on kaže: “diplomu mi mogu uzeti, ali znanje nikada!”

Tako i Bero.

Nego, jel se iko sjetio pitati de dilbere koji su mu dali stipendiju, sa kojim ciljem su je dali? Kako su oni zamislili vraćanje usluge.

Jer u ovom slučaju, stipendija je usluga.

Kako političar, koji je ne dan Bože čak u situaciji da jednom bude premijer, može vratiti uslugu?