...

...

<p>Danas Hrvati bojkotiraju, kao i obi&#269;no, ne ba&scaron; slo&#382;no, ali ipak, parkirali&scaron;ta pred trgovinama prazna, pokoji automobil zaposlenika, i to je to. Ju&#269;er sam kupio meso, povr&#263;e, kruh, salatu. Ali sa kupio meso, povr&#263;e, kruh i salatu za danas. I platio sam za ju&#269;er i danas. Danas bojkotiram. Ne idem u du&#263;an, samo zato da [&hellip;]</p>

...

<p>&#381;ivio sam vani. Ne dugo, skoro sedam godina. U nekim dalekim dr&#382;avama, razli&#269;itim politi&#269;kim sustavima. Te&scaron;ko je oti&#263;i. Te&scaron;ko je ostaviti roditelje, obitelj, prijatelje, navike, okru&#382;enje. Utrpati stvari u dva tri kufera, sjesti u avion, voziti se desetak sati, na drugu stranu Kugle, po&#269;eti jedan dio &#382;ivota daleko od ikog koga poznaje&scaron;. Jezik, obi&#269;aji, klima. [&hellip;]</p>

...

<p>Postoje rije&#269;i kojima unato&#269; &#269;injenici da ih &#269;ujem ili pro&#269;itam svakog dana, nikako doku&#269;iti zna&#269;enje. Poku&scaron;avao sam uskladiti pretpostavljeno zna&#269;enje rije&#269;i s onim &scaron;to ja mislim da ta rije&#269; zna&#269;i, ali nikako do&#263;i na zelenu granu. Poku&scaron;avao sam proniknuti u zna&#269;enje rije&#269;i poku&scaron;avaju&#263;i ih uklopiti u kontekst onoga &scaron;to &#269;itam ili onoga o &#269;emu klepe&#263;e

...

<p>Ka&#382;u da je najdepresivniji dan. Dovoljno je pogledati kroz prozor, u hladno sivilo, pa da se povjeruje. Ako je netko ipak te&#382;i za uvjeravanje, potrebno je samo otvoriti bilo koju stranicu s vijestima iz Hrvatske. Nema skoro ni&scaron;ta o cijenama, jer se o njima ni ne treba pisati, toliko su visoko odletjele, da je posve [&hellip;]</p>

...

<p>Cijene mnogih proizvoda se podi&#382;u svakog dana. Pisa&#269;i etiketa s cijenama pregaraju, tro&scaron;i se tinta u njima nemilice. Iz dana u dan. Sva pa&#382;nja javnosti okrenuta je trgovcima. Babama na placu, kafi&#263;ima, sa zebnjom se i&scaron;&#269;ekuje novi setovi uplatnica za struju, plin. Objavljuju se po dru&scaron;tvenim mre&#382;ama cijene glavica kupusa. Krumpira. Vi&scaron;e nemre&scaron; ni&scaron;ta ni [&hellip;]</p>

...

<p>U&scaron;ao sam u kasino. Jarko osvjetljeni stolovi, pro&scaron;etao sam, prvi puta sam u kasinu. Do&scaron;ao do &scaron;alteru&scaron;e &scaron;to prodaje &#382;etone, ogledavam se, ona od dosade ne zna &scaron;to bi.&nbsp; Vadim American express karticu, gurnem je ispod stakalca i zatra&#382;im &#382;etona za &scaron;est tisu&#263;a dinara. Potpisao sam strop nakon uspje&scaron;ne autorizacije, utrpao &#382;etone u d&#382;ep. Sjeo [&hellip;]</p>

...

<p>Mi Hrvati brzi smo u zaboravljanju. Davno uni&scaron;ten ponos, pretvoren u borbu za egzistenciju, a kod onog drugog dijela Hrvata u borbu za stjecanjem novih i novih bogatstava. Zaboravljamo na sve bore&#263;i se za egzistenciju na. I na nepravde, uvrede, kra&#273;e, podcjenjivanja. Davno je to shvatio Andrej Plenkovi&#263;, ulickani dandy, slatkorje&#269;ivi knji&scaron;ki moljac, srda&#269;an i [&hellip;]</p>