
Spectator
Feb 134 min read


<p>Sovjetskog saveza nema odavno. Raspao se poput lubenice bačene s desetog kata na asfalt parkirališta. Lubenica je na parkiralište pala 1991. godine, negdje u kolovozu. Pa su nastajale male države, poznate prije svega po glasanjima na eurovizijskim natjecanjima. Da bi se mogli takmičiti na Euroviziji, nekak je normalno da doma, u svojim državama vježbaju. Pjevaju […]</p>

...

<p>Pred tri godine, 2022. godine iščekivali smo hoće li pasti Barbara Antolić Vupora. Vječno visokopozicionirana visoka svećenica crvene religije. I nije pala, premda je ta, 2022. godina bila od onih rijetkih kad se moglo hapsiti do mile volje, jerbo nije bilo nikakvih izbora, pa se nisu mogle ni očekivati one izlike da se radi o […]</p>


<p>Od slaganja polica u trgovinama napravljena je velika nauka. Prvi naš Cash & Carry, Getro u Sesvetama, otvoren je davne jeseni 1994. godine. Tamo su robu slagali kako im se svidjelo. A njima se svidjelo slagati je prema boji. U najbolje osvijetljenoj hali nabubali su što više šarene robe, da privuče kupce, ko što su […]</p>


<p>Nije čekala dugo, svega nekoliko minuta, sestra je uvodi u ambulantu, liječnik vedar, simpatičan, širokog osmijeha poput manekena za zubnu pastu, ljubazno joj nudi stolac da sjedne. Isti liječnik, onaj nadrkani liječnik iz bolnice koji ju je poslao u privatnu kliniku. Ne pita ništa, uzima papire i gleda. Ili glumi da gleda. Jer zna sve, […]</p>


<p>Stara ruska priča o jabukama savršeno pokazuje stanje na tržištu, ali i tipično ponašanje u hrvatskom društvu… Pročitajte je, polako… JАBUKE Kroz otvoren prozor carske palače, začula se nekakva vreva sa ulice. Neko je glasno vikao: – Navali narode, navali! Lijepe i jeftine jabuke! Car, koji je upravo završavao svoj omiljeni doručak (mamine punjene […]</p>

...

<p>Prošao je rukomet. Fantastičan uspjeh poprilično pomlađene reprezentacije. Srebrna medalja srebrnog sjaja. Samo čekam da mi neka budala spomene zlatni sjaj. Ali za sada ništa. Nije to nogomet. Tamo smo uvijek najbolji. A moj Hajduk je uvijek prvak. Sve ej to odlepilo od stvarnosti. Rukomet je za sada zatvorena priča, najviše bi me veselilo da […]</p>


<p>Pad nadstrešnice u Novom Sadu odjeknuo je grozno. Tutnjava od koje se ledi krv u kostima trajala je kratko. Pod hrpama betona ostala su tijela ljudi. Ljudi koji su užurbano hodali ne bi li stigli na vlak, ljudi koji su koračali prema budućnosti, nadanjima. I sve je stalo u jednom groznom trenutku. Zauvijek. Srušila im […]</p>


<p>Gume su zacviljele visokim tonom, lagano njihanje i glasna rika moćnih avionskih motora što koči avion, lagano drmusanje u sjedalima… SAS ov DC9 sletio je hladnog jesenskog dana na Gardermoen, četrdesetak kilometara od Osla. Izlazim iz aerodromske zgrade, vani je hladno. Nebo sivo, bez ijednog vidljivog oblaka. Naprosto sivo. Gusto sivo. Ugledao sam ga, maše […]</p>


<p>Kad upravljaš velikim sistemom, iliti sustavom, najvažnija je dobra organizacija. Usklađenost u poslovanju. Globalni ciljevi se dogovaraju, oblikuju, pa se onda krene na provedbu. Uvijek sam imao princip otvorenosti u fazi priprema, slobodno iznošenje svojih stavova, mišljenja, provodile su se rasprave o svim stavovima, sve dok ne bi bio donesen završni stav. Kad je stav […]</p>


<p>Oduvijek me je bilo dosta teško nasamariti. Možda zato jer nisam vjerovao nikome. Možda zato jer sam volio provjeriti o čemu se radi. A svakim danom sve je teže, jer pamtim, povezujem. Ponekad u povezivanju jako zastranim, ali ipak, rijetko griješim. Inflacija je divljačka, u državi koja je sve, ali nije krojena tako da bi […]</p>



